Marketing
Vidici...
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
Vidici...
Jutros sam se probudila nakurčena.Mnoge prijateljice bile bi mi zavidne. Jalne. Biti nakurčen mnogima izgleda kao da ga je netko nategao, nasadio, nabio na ukručeni nježnik. Nedostižno. Vrlo dobro. Rijetki bi to doveli u svezu s erektivnim stanjem moga duha. Ljepše im zvuči; - Vidi ONU nadrkanu! JOK. Samo sam se uozbiljila pod teretom financijskog zatvaranja ove godine. Obveze me stisnule, a potrebnih para nema ni na vidiku.
Eh...Kakav je tek vidik kad se popneš ne na nježnik vengo na brdo iznad Komiže do crkvice Sv. Bjoža. Oči ti šaraju od Biševa u neka vremena do vrhova planina s one strane Jadrana, do Brusnika, a kad se stigne do zaseoka Dragodid ni otoci Svetac, Jabuka nisu daleko. Lipi su škoji. Lipa, lepa, lijepa je ova „zemlja“.
O ljudima je teško govoriti. A, treba. Triba. Ljudi su zapušteni kao i zemlja. To ne znači da ljudi nisu „lijepi, lepi, lipi“. Oni su jednostavno zahebani s rijetkim izuzetcima. Kao što nitko ili bar rijetki rade na zemlji tako osim crkve nitko ne radi s ljudima. Ako se i radi onda to nije u korist naroda vengo u interesu onih koji s njim radi.
Nemam interesa držati predavanja. Dosta mi je čuti trenutačnu Vlast kad kaže kako je ispustila priliku za poteze reforme na početku vladavine. Krenuli su od tog istog naroda s porezima, uništavanjem radnih mjesta, dodvoravanjem crkvi i braniteljima koji više ne znaju koga su i kada branili..., zaboravljajući da su izabrani za izvršenje preokreta u ponašanju. Umjesto da krenu od sebe, rezanju privilegija, svojih plaća, „izgubili“ su se u bespuću hrvatske zbilje...
Da, umalo da zaboravim, pa neću valjda gubiti vrijeme na njih. Ima boljih stvari u životu. Vidici...Pogled s visine, s brda na lipo, najlipše dalmatinsko molo misto, Komižu...
.
Vrijeme, vreme, vrime je za popeti se gore. Tko imalo gore na brdu stoji više vidi no onaj pod brdom...
Post je objavljen 21.12.2013. u 11:23 sati.