Pamtim to ko da je bilo danas, kad je katolička crkva intervenirala i kada je koncert Merilina Mensona bio otkazan. Moj poznaik Baroje tada je napisao genijalnu pjesmicu, po uzoru na tekst iz himne:
“Meriline, poslaniče Vraga,
Đavlu ti i tvoja muzika,
Zbog nje naša djeca draga,
Zaboravljaju nježnosti svećenika.
U svom paklu djecu nam ne peci,
Meriline, poslaniće Vraga,
Crkva znade pravi pristup djeci,
Svećenik im priđe nježno…straga”
No ipak je Merilin u svim tim kontroverzama ostao pobjednik i visokointeligenta moralna komponenta koja se bacanjem lažnoga morala pred svinje sprda sa tim istim svinjama. Ali malo je takvih. Elis Kuper, Ozi Osborn, Bleki Lovles…I merilin Menson.
U to vrijeme, tim povodom, najpoznatiji i najpametniji hrvatski kolumnist Boris Dežulović napisao je: “niti je svaki klaun sa okrenutim križem vražji, niti je svaki svećenik sa pravilnim križem božji čovjek”. Naravno, Merilin je daleko od klauna; ali ako treba uzeti ulogu klauna na sebe, to će bez problema učiniti.
Još je jedna paradigma koju je Boris secirao kao znanstvenici lažni leš aljiejena grejisa kod Rozvela 47-me: “Ponasanje Merilina Mensona, 30 godina nakon Morisonovog drkanja po stejđu i 25 godina od rezanja Sida Višusa po drugom stejđu, mjože uznemiriti jedino zabite mormonske zajednice po planinama Utaha; i naravno – Hrvate!”
Meriline Mensone, svaka ti dala! Jedan si od rijetkih koji uspješno paradiraju sa načelom kako je i negativan PR – uspješan PR.
Naravno, “gossip” izdrkavanja kako Merilin više nema ćunu i sl. ostala su žutoštamparaska baljezganja poput onih da Lejdi gaga ima ćunu ili da je Mortiis operirao ušesa i živi u kolibi na drvu (što opovrgavam činjenicom da sam sa čovjekom razgovarao oči u oči i da sliči sa svojim normalnim ušima Geri Oldmanu i smije se na samu pomisao kako bi netko mogao doći na ideju o ušima i kolibi na drvu).
Eh sad…kada se fakerstvo izazivanja “kontroverzi” spusti i do naše vukojebine, sa nositeljima koji u jednu ruku pokušavaju kopirati Merilina a u drugu ruku biti popularni poput Lejdi gage, dok u treću izgledaju ružnije od Mortisa sa maskom i pričom o operiranim ušima i kolibi na drvu, čovjek se mora jednostavno nasmijati na pokušaj pomodarstva tamo gdje je već i ava karabatična percepcija postala kontroverzna poput pizde porođajne krave pred očima iskusnog veterinara.
Umjesto kontroverze i bajkama o “uzbunjivanju majčice crkve kontroverzama na granici incesta i banalnog neukusa” koje šire djeca po forumima, tako dobivamo samo dobar humor i hrpu dobrog starog teeny weeny snobizma.
Dok se nekad snobizam mogao vidjeti samo po dječjim emisijama i emisijama o razmaženoj djeci bogatih roditelja, danas je snobizam evidentan, štaviše, čak mandatoran u svim porama modernog medijskog prostora.
Moderna hrvatska rock i “heavy” rock metal scena puca novim imenima kojima su nazivnici – višak testosterona, manjak talenta, ogromne (gotovo bolesne) ambicije, attention freakstvo, obrtnički mentalitet, P(ower)R(angers)sindrom mazanja očiju sebi i drugima – svedeni pod zajednički nazivnik: novo doba balkanskog glazbenog ništavila.
Takva nova imena daju se vidjeti po televiziji, samodopadna i goropadna, u dubokom samosaznanju da iza njih u svakom trenu i na svakom mjestu stoji uloženi kapital nekog drugog, spreman nahraniti nečiji mali ego i potrošen baš poput nečijeg malog ega, ubrzo pasti u zaborav.
I smiju se sa ekrana proračunate balave face, djeca biznismenčića uvjerena u svoj “uspjeh” i okolo samoservirana kao “formula uspjeha” u zemlji gdje je ta formula možda koristila njihovim roditeljima. Njima…osim felatia neke obožavateljke u parku nakon snimanja nekog “kontroverznog” spota, teško.
I tako u paketu, obično na televiziji gledamo tandeme, od kojih je jedan sramežljiv i na prvi pogled pomalo tupast, a drugi pravi tatin sin, mali “biznismenčić” kojega je otac poučio dvije stvari: 1. nemoj jebat nikog / budi iznad svih i 2. i negativan PR je dobar PR.
Pohvalan stav, samo za jedno drugo vrijeme. U vrijeme mazanja očiju po internetu i menađera, od kojih jedni ulože sav svoj trud ne bi li band izgurali u dvije minute između neke ocvale rock “zvijezde” i neke uštogljene fussion “jazz na generičan Cro način” malo ali stabilno viđene pojave, a drugi razmišljaju da se što prije vrate poslovima kojima su se prije bavili, poput utjerivača dugova i sl., teško da će se 1000 novovalnih “one hit wonder” drkaroša izboriti za prestiž na sceni koja ionako prestiža nije nikad vidjela.
Rokerčići, fakerčići, gotičarćići ionako će ako im plan ne uspije, otići tražiti pažnju na drugim mjestima. Jednom će ju valjda i dobiti, no do onda će vjerojatno iz dupeta doći u mozak da bez drugog zakona termodinamike ništa ne prolazi, i da je toplina ulaska u tijelo jednaka toplini izlaska iz tijela a energija uložena u nešto uvijek jednaka energiji koja iz nečega izlazi. Vlastita energija uložena u kurčenje tuđim novcem, na kraju će ostati vlastita energija uložena u kurčenje tuđim novcem i jedino što će na kraju ostati je kurčenje. Na kraju ni to.
Rijetko se ta energija uhvati na nešto osim za ono u što je uložena – u kurčenje. Najčešće bezpovratno ode. U kurčenje.
Zato, ne hranite trollove na glazbenoj sceni koji su na njoj “samo zbog para”, jer zbog para mogu zasukati rukave pa ići svirati po svadbama. Nisu oni ovdje samo zbog para. Oni su ovdje zbog pravljenja budala iz vas, a na vama je koliko ćete taj pattern hraniti.
Čak ni kada ih angažirana djeca po internet domenama hvale i izmišljaju davno prožvakane kontroverze koje će ionako popušiti u određenom postotku mladi plitki “urbo/turbo” folk balkanci i pokoja gotik / alter djeveruša.
Čak ni kada ih kvazi metal / wannabe gothic domene pokušavaju kovati u nekakve zvijezde, od kojih su udaljeni kao 90 posto “gotique” populacije od nesnobovskog obrasca ili najčešće od IQ-a koji prelazi brojku 50.
Čak ni kada im se loši menageri i još lošiji organizatori koncerata pokušavaju ugurati u dupe, nakon što su konačno uspjeli “menađerski” uvjeriti sebe kako je “težnja prema europskom obrascu” i uspjehu, uvjetovana upravo “težnjom premalicemjernom hvaljenju nečega po ćemu se do jučer inkognito pljuvalo”.
Čak i onda – da. Jer na kraju sve dolazi pod jedan zajednički nazivnik – kurčenje bez pokrića.
A koliko je sve to trajno i stabilno, obavno je svak pametan naučio iz bezvremenskih stihova:
“Tad sam bio mali i jos sasvim mladak,
Zivio sam ja na selo, malo pjeske od grada
I bio sam, ono sto se kaze, pjesak djak
Lak mi je bio svaki zadatak
U skolu sam im’o ja petice sve
U skolu sam im’o ja petice sve
Samo iz vladanja bogami ne!
U to vrijeme bese popularan Halid Invalid Hari,
Bijase pjev’o neki’ vrlo popularni’ stvari
Stara mi obeca ic’ na njegov koncert
Ako iz vladanja zasluzim pet
Smesta sam prest’o cackat uho-grlo-nos,
Da zajebavam ucitelje i u skolu hodam bos
Prije i posle jela poceo sam ruke prati
A bez da me na to opominje maaatiiiiii…
I bogami nalepise plakate po selu
Lijepo Halid Invalid Hari u zlatnom odijelu
A ispod je pis’o bijeli sitan tekst
“U nedjelju, u mjesnu, pocetak u sest!
Ulaz je dinara 42, djeca i vojnici pola od toga!”
Aman – cest usklik u sevdalinkama…
Da bi majka obecanje ispunila sinu,
Tog smo jutra ranije namirili zivinu
Poveli smo i Mehovu stariju cerku,
A starome presuli sarmu u najmanju serpu
Kamenko je rek’o bice kisni dan,
Svratili smo kod strika i pozajmili kisobran …
Amaaan – cest usklik u sevdalinkama…
Kupili smo karte i seli u drugi red,
Stara je zapalila cigar, a mi jeli sladoled
A onda je na daske koje zivot znace,
Izasla neka fukara i pocela da skace:
Drka drka djon drka drka djon
Drka drka djon drka drka djon …
Raja je pocela da se pali i zhari …
Raja je pocela da se pali i zhari (aplauz…)
Jer to je bio glavom i bradom Halid Invalid Hari !
Ja sam se njemu obradov’o jako,
I pitao: Majko, ocu l’ i ja ovako?
A majka me u glavu kisobranom osine
I ljutito viknu: ‘Oces kurac, sine… (pssss…)
Halid Invalid, prijatelju stari,
Pit’o bi te neki’ privatnije stvari
Ja sam ti ove alternative sit,
I htio bih da napravim jedan pravi hit,
Za staru majku, surnjaju i snaju
– da pjevaju me svi u mome zavicaju
Da i mene ko i tebe raja vazda trazi
Kurve na plazi i vojnici na strazi.
I da za mnom vicu on pravi nas je babo,
I da za mnom vicu AMADEUS RAMBO,
I da za mnom vicu on pravi nas je babo,
AMADEUUUS RAMBOOOO !
Da zaradim i ja sto pe’s ‘iljada svajcaraca,
Da kupim sebi raznih dzirlo kuraca-palaca,
Za staru majku zube od crnca
da lakse moze orase da krca
“Pa Rambo jebote sto mi se odma’ nisi javio!
Ja bi’ ti vala dzaba jedan hit napravio,
Ti si interpretator zgodan i vrijedan,
Evo ti hit ‘jedan kroz jedan’
“Volio bih da te ne volim
Volio bi’ a mozda i ne bi!
Volio bih da te ne volim
Volio bi’ a mozda i ne biiiiii…”
– Rambo Amadeus – “Hari Invalid Hari”
Rezime: možda seoski dječak ponekad i prestigne svog idola Harija Invalida Harija, ali Hari Invalid hari uvijek će biti Hari Invalid Hari – invalid i idol seoskoga dječaka.
Dalibor Mladenović (21.XI.2012.)
Post je objavljen 10.12.2013. u 19:12 sati.