Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/huc

Marketing

Ovo je moje tijelo

 photo rotella_u_zagrebu2_zpsb206d1f3.jpg

Rasprodao sam svoje organe i prebacio novac na dječji račun.
Ušao sam u garažu. Sve je bilo spremno, obloženo najlonom, kutije za organe stajale su postrance, skalpeli, mašinice i drugo forenzičko oruđe....
Prišao sam Billu.
- Bilo je pravo zadovoljstvo poslovati sa vama – rekao sam i pružio ruku.
- Također – rekao je Bill.
Protresli smo ruke, a zatim sam sjeo na stolac i upalio tv.
Na VH1 Classic Grace Jones je pjevala – I've seen that face before...
Metak je projurio mojom glavom. Srušio sam se sa stolca na tlo. Brzo su me zgrabili, svukli i polegli na operacioni stol. Doc Holliday, tako su zvali tog tipa, posegnuo je za malim kružnim cirkularom i razrezao mi sternum. Raširili su prsni koš metalnim štipaljkama i izvadili jetru, srce, bubrege. Neki drugi tip skinuo mi je rožnice. Požurili su van, sjeli u kola hitne pomoći, upalili sirenu i odvezli se u noć.
Bill i Jelly stajali na vratima garaže.
- Što ćemo sa ostatcima – upitao je Jelly.
- Samljeti u kobase – rekao je. – Imamo narudžbu u Japanu, neki Murakami...
Jelly je fućnuo.
- Hej, Jerry ...
Krupan tip u dubini prostorije se odazva.
- Da šefe?
- Skini meso sa kostiju i samelji pa pošali Rudiju da napravi kobase...
- Važi šefe.
Navukao je bijeli fertun, iz ladice izvadio mesarske noževe i stao ih oštriti trljajući jedan o drugi.
Zik-zik-zik...
Zatim se primio posla.
Gledao sam iz visine kako trančira moje tijelo, čisto odvaja u jednu kacu, a kosti baca u drugu. Znao je svoj posao.
Kraj mene se otvorila crvotočina, tunel.
Krenuo sam polako u susret svjetlosti.


Post je objavljen 10.12.2013. u 13:21 sati.