Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/paterluka

Marketing

2A Došašća, POJAVI SE IVAN Mt 3, 1-12 (Zamet 1998)

Image and video hosting by TinyPic
Pojavi se - Kako ti razumiješ pojave u svom životu? Kome si ti pojava? Pojaviti se, znači na neki način izići iz bezličnosti. Dati se zaokupiti od određene ideje, biti angažiran, pretočen u određeno djelo, snagom svoje osobnosti.
Propovijedajući - Što je propovijed? Zar samo dobro složene riječi, dobrom dikcijom izrečene, usklađene s pravovjernošću? U tom slučaju imamo knjige i magnetofone... Naša propovijed je kakav nam je i život. Sebe ne možeš ne izreći, niti se možeš sakriti.
Zašto u pustinji? Božji glas se čuje samo u tišini pustinje. "Odvest ću je u pustinju i progovoriti njenom srcu."
Obratite se - Progledaj, ugledaj stvarnost u pravom svijetlu. Daj se zahvatiti, zaputi se životu. Počni o sebi realno misliti, približi se otajstvu Božjem i spoznaj svoju ograničenost. Neka On raste a tvoja naprasitost neka se umanjuje. "Vrati nas sebi Gospodine, i vratit ćemo ti se."
Približilo se kraljevstvo - Tu je ono za čim nam duša čezne, tu je naš život. Blizu nam je, ali kao i sve najbliže, tražimo ga u daljinama. (Priča o čovjeku koji traži blago u daljini, premda je ono ispod njegova ognjišta... Ili o onom lopovu koji nije pronašao susjedov novčanik sakriven ispod svog jastuka.) Što te dijeli od pravog života? Da li imaš iskustvo da ti je nešto što je bilo nepodnošljivo postalo u mahu drago, nakon što si dobio ključnu spoznaju? Sjeti se onog kad su se apostoli prepali da je utvara, a onda se oduševili prepoznavši u tom Isusa.
No, samo su obraćeni primijetiti blizinu kraljevstva Božjeg.
To što je Ivanovo poslanje, i naše je: biti glas koji viče u pustinji. Biti nosač Riječi. Ali prije toga činiti ono na što druge pozivamo: pripravljati put Gospodinu, poravnati mu staze. To je zapravo propovijedanje. Naša vika je u tome da činimo ono što propovijedamo. Ravne staze, bez dolina slabosti, i visina oholosti su pripravljen put Gospodinu.
A da je Ivan doista stajao iza svojih riječi, vidi se iz načina njegova života. I baš zato jer je bio svijećnjak na kom je mogao Duh Božji svijetliti, mnoštvo je njemu hrlilo. Ne njemu nego Bogu kojeg im je Ivan donosio. Ne trebaju nas ljudi, ne naše riječi, zato nas napuštaju. Trebaju Boga, ondje gdje ga otkriju tamo hrle.
Mnoštvo mu prilazi. Ali da li baš svi iskreno obraćeni? Tu su i farizeji. I među nama koji sačinjavamo katoličku masu se odnose ove Ivanove riječi, da dolazi onaj koji će krstiti Duhom Svetim i ognjem. Koji ima vijaču... Ima ih u crkvi koji su izvan crkve, i onih koji su izvan crkve, a u crkvi su.
Treba donositi plod dostojan obraćenja. U protivnom tu je sjekira, a i vijača.
Bog i od kamenja može učiniti djecu Abrahamovu. Ničim nisi privilegiran, ali ništa te ni ne isključuje.
Ivan si ne prisvaja slavu Božju. Prst je koji upire u Isusa.

Post je objavljen 08.12.2013. u 07:00 sati.