Prošao je referendum o braku. Ishod referenduma je manje više očekivan. Treba uzeti u obzir da je velika većina konzervativna i da crkva ima veliki utjecaj na određeni dio populacije. S pravne strane to znači da će brak biti ustavom definiran kao zajednica muškarca i žene. S političke strane ovo je pokazivanje moći Hrvatske desnice. Incijatori referenduma u ime obitelji su pobijedili, ali samo na prvi pogled. Iako je referendum predstavljen kao zaštita braka, teško je za povjerovati da on ni na koji način nije usmjeren protiv homoseksualnih osoba. Naime navedene organizacije protive se i zakonu o životnom partnestvu kojim se homoseksualna zajednica ne naziva brak. S druge strane, na neki način mogu biti zadovoljnje i udruge homoseksualaca.
Prije referenduma o pravima homoseksualaca nije se ni razgovaralo. To je bila tabu tema. Referendumom se to promjenilo te su homoseksualne udruge i osobe dobile veliki medijski prostor što je rezultiralo širokom debatom u javnosti. Homoseksualnost više nije tabu. Novi zakon o životnom partnerstvu omogućiti će homoseksualnim parovima gotovo ista prava kao i bračnim parovima. Jedina bitna razlika odnosi se na posvajanje djece. To je razumna i ispravna odluka. I homoseksualci moraju znati da se kod posvajanja gledaju interesi i dobrobit isključivo djece a ne homoseksualaca. Dijete posvojeno od homoseksualnog para imalo bi veći rizik da bude izloženo nekom obliku nasilja bilo fizičkog ili psihičkog. Npr ruganje, zadirkivanje vršnjaka, ignoriranje, izbjegavanje druženja i sl. Prava homoseksualaca se povećavaju u cijeloj Europi pa ni mi nećemo biti iznimka. Problem i prava homoseksualnih zajednica ne mogu se riješiti samo zakonom. Homoseksualci nisu ugroženi zakonom, već odnosom zajednice prema njima. Mogu se zakonom dati prava ali problem ostaje odnos zajednice prema pojedincima. Ntiko ne može natjerati poslodavca da zaposli homoseksualnu osobu, niti se može natjerati većina da na homoseksualce gledaju kao na nešto sasvim normalno.
Post je objavljen 03.12.2013. u 19:17 sati.