Pisala sam već o tom kako smo za doček Nove 2004. odsjeli u apartmanu Motela u kom je 1967. godine boravio doživotni predsjednik bivše nam države sa svojom nedavno preminulom suprugom.
Bili smo tim posebno počašćeni.
Prije sedam godina kratko smo ugostili u svom seoskom domu internacionalnu ekipu prijatelja našeg prezimenjaka koji, nakon Kanade, oko pola stoljeća živi u Americi. Tog ljeta smo zamoljeni da organiziramo smještaj za tridesetak ljudi iz cijelog svijeta i ugovorimo krštenje unuka možebitnog nam rođaka, u našoj seoskoj crkvi.
Naime, čeprkajući po svom obiteljskom stablu, guleći slojeve njegove kore, gospodin kanadski Amerikanac je jednog ljeta poželio da nas upozna, a par ljeta iza, njegova kćer poželi krštenje svoga sina imenom Kristofor Maria u Crkvi njenih dalekih hrvatskih predaka.
U tim pripremama za dolazak, gostima smo predložili tri selu najbliža ugostiteljska objekta i oni su se odlučili za gore spomenuti motel, najviše zbog njegovog povijesnog konteksta. U motelu su planirali odsjesti tri dana, ali su nakon krstitki produžili boravak.
Trideset stranaca oduševilo se prirodom, svježim zrakom i prozirnom vodom vještačkog jezera, gastronomskom ponudom, povijesnim spomenicima, krilima spomenika Slobode i „predsjedničkim“ apartmanom u kom je odsjeo naš rođak sa suprugom Brendom. A fotografiju mesingane pločice ukucane iznad vrata sa inicijalima imena našeg nekadašnjeg predsjednika, svi su odnijeli u Svijet.
Naš rođak (84), rođeni Zagrepčanin i njegova supruga (82), Amerikanka, i danas se u telefonskim razgovorima zahvaljuju na pomoći i uspješnoj organizaciji događaja za njihov život bitnog. A njihova kćer i zet, kao zahvalu, insistiraju na našem dolasku u New York.
Ovog ljeta smo odveli novu gošću na isto mjesto. Nakon lošeg ručka, obilaska spomenika, šetnje uz prljavu vodu i gustu šumu, u svoje uspomene je htjela smjestiti i „čuvenu“ pločicu iz zapamćene priče.
Zamolili smo recepcionara za dozvolu, a čovjek je, sliježući ramenima sa žaljenjem rekao kako nema problema da fotografiramo apartman, ali je problem što ne možemo i pločicu, jer nje više nema.
Motel je promijenio vlasnika i nečijom odlukom, skinuta je.
Bila je to mala, skroz mala ploča na koju su stala samo tri slova ispisana latiničnim pismom.
Štete od nje nije moglo biti, a koristi, bar za turizam, našu najperspektivniju gospodarsku granu, moglo je, s vremena na vrijeme, i biti. A kako se danas doživljeno čuva osim u sjećanju i u raznim memorijama naših sprava, mogućnosti za širenje lijepog su sve veće i brže. Daleko i dugo se vide.
No, fotografije prljave vode jezera i dvije prazne rupe od šarafa, voljela bih da što prije naša gošća izbriše iz svoje memorije: „moje slike“. Dovoljna je i ova moja smještena u: „moji dokumenti“.
(Preneseno 24. 11. 2010. Cro Rec)
LIVIO MOROSIN "MORE DIMBOKO NEBO VISOKO"
s albuma "GLAS ISTRE" 2010.
Redatelj spota Dejan Aćimović
Post je objavljen 03.12.2013. u 01:05 sati.