Pregled posta

Tema u 2 dijela

Prvi dio:
Tada se Ngan-Dzong-Tonpa*(1) obratio Jetsunu ovim hvalospjevnim riječima: „O Jetsun Rinpoče, ti mora da si sam veliki Buddha Dorje-Chang, koji je došao u ljudskom obličju da prikaže svoja djela na dobrobit osjetilnih bića ovoga svijeta. A ako nisi, tada barem mora biti da si stekao mnogo zasluga kroz bezbrojne Kalpe*(2) i tako si priskrbio status takvog Velikog Bića- onoga koje se više neće vratiti u Samsaru. Bio si spreman žrtvovati i sam život za religiju i ustrajao si predano u potrazi za devocijskom meditacijom. Svi znaci Inkarniranog Buddhe mogu se pronaći u tvome životu. Za bića poput nas, koja žive za svoja individualna sebstva tvoja krotkost i trajna posvećenost, nepokolebljiva vjera kroz period dok si učio kod svoga Gurua, sve tegobe koje si podnio čine se sasvim neshvatljivima čak i u našim srcima. Za nas bi bilo nezamislivo podnositi sve takve teškoće u svrhu Istine, tko bi bio sposoban učiniti to? Pa čak i ako bi netko imao volju i smjelost da pokuša, njegov fizički ustroj ne bi to mogao podnijeti. Tako je dakle sigurno da Jetsun mora biti ili je morao biti ili Bodhisattva ili Buddha u prošlosti, a mi smo blagoslovljeni što možemo vidjeti tvoje lice i čuti tvoj glas. Oni među nama koji su time povlašteni sigurno će postići Oslobođenje iako nismo sposobni slijediti svoju devociju tako izravno. Neka ti bude ugodno otkriti nam koji Bodhisattva si ti bio u prošlosti.“

Na to je Jetsun odgovorio: „Ni ja sam ne znam čija sam reinkarnacija, ali iako sam možda inkarnacija bića prethodno egzistirajućega u jednom od Tri Stanja Mizerije*(3), ipak ako me vi smatrate za Dorje-Changa ili za bilo koji drugi deitet, vi ćete tada zadobiti milost i blagoslov upravo toga deiteta po valjanosti svoje vjere. Osobna ljubav i poštovanje prema meni tjera vas na razmišljanje da sam ja zacijelo visoka Inkarnacija, ali prema Dharmi istovremeno činite veliki grijeh sumnje i skepticizma. To je stoga jer ne posjedujete snagu neposredne devocije.
Jer samo zbog velike snage Svete Dharme ja sam bio sposoban postići takav duhovni napredak da sam sada u kasnijoj fazi svoga života vrlo blizu Savršenom Buddhastvu iako sam bio kriv za zla djela u mladosti. Zato jer sam čvrsto vjerovao u stvarnost Zakona Karme mogao sam se upraviti revno ka Istini, odričući se svih primisli o ovome životu i svijetu. A posebice sam bio sretan što me k sebi primio savršeni Guru koji je bio u stanju predati mi one specifične Istine i Tekstove koje su bili meni najpogodniji i koji su me osposobili da slijedim Kratki Put Mistične Mantrayane. On mi je dao Istine oslobođene od svih suvišnih uresa i zavjesa, dodijelio mi je sve nužne Inicijacije i opunomoćio me da meditiram na te Istine na pravi način. Da je bilo tko drugi primio isto i nastavio meditirati na to, nema ni najmanje sumnje da bi i taj postigao savršeno prosvjetljenje u tijeku jednoga života.
Ali ako čovjek provodi život čineći ništa doli deset nevrlih djela i pet beskrajnih grijeha, nema ni najmanje sumnje će takav pasti u najjadnije domene Pakla. Ako pojedinac ne vjeruje u Zakon Karme tada mu nedostaje žara da se bavi svojim devocijskim studijem, ali ako vjeruje čvrsto u Zakon Karme, pomisao na mizeriju u Tri Donje Domene zasigurno će ga ispuniti grozom i inspirirati ga na najintenzivnijom težnjom ka Buddhastvu. Tada, njegova vjera i krotkost prema Guruu, žar i energija u meditaciji na Istinu i konačno način na koji će se nositi s iskustvom duhovnog rasta i znanja, odgovarati će sasvim jednako mojoj u svakom pogledu.
A kada netko ostvari takav duhovni razvoj, svjetovnjaci običavaju ponosno pripisivati to njegovom bivanju Avatarom nekog Buddhe ili Bodhisattve. Ali zapravo to je nevjera u Kratki Put Mantrayane. Stoga nalažem vam da učvrstite svoju vjeru u Zakon Karme. Meditirajte na to, razmatrajte i odvagujte pažljivo ozbiljne fakte sadržane u biografijama prethodnih svetih života, Zakon Karme, nepogodnosti i patnje svih samsaričkih stanja egzistencije, teškoće zadobivanja blagodati vrlo pogodnog ljudskog života, sigurnost smrti i nesigurnost točnog trenutka smrti, te tako sve odvagnuvši u svome umu, posvetite se studiju i praksi Mantrayanskog nauka. Ja sam zadobio duhovno znanje kroz odricanje od svih primisli o hrani, odjeći i imenu. Inspiriran žarom u svome srcu podnio sam svaku tegobu i privikao se na razne oskudice. Posvetio sam se meditaciji u najzabačenijim osamama. Tako sam stekao i znanje i iskustvo, dajte stoga i vi slijedite stazu koji sam ja utro i prakticirajte devociju tako kako sam i ja činio.


*(1) Ngan-Dzong-Tonpa (Budhi-Raja) punim imenom Ngan-Dzong-Tonpa Byang Chub Gyalpo iz Chim-Lung-a, jedan od Osam Sinova Srca, glavnih učenika i nasljednika Jetsuna Milarepe

*(2) Kalpa- najveća mjera vremena u budističkoj kozmologiji- kompletni životni vijek jednoga Svemira.

*(3) Tri Stanja Mizerije- tri najniže domene egzistencije- pakao, gladni duhovi i životinje.

Moj osvrt: Ovaj odlomak iz knjige -Tibet's Greatest Yogi: Milarepa, Sir W.Y: Evans-Wentz-a i Ven. Lame Kazi Dawa Samdup-a osobito mi je drag. U njemu vidimo kako Milarepa sasijeca kriva gledišta svojih učenika u startu.
Kad Ngan-Dzong Tonpa kaže: „Oni među nama koji su time povlašteni sigurno će postići Oslobođenje iako nismo sposobni slijediti svoju devociju tako izravno.“ tu se osjeća opasnost onog misterijskog poboženja, deifikacije učitelja koja vodi konačno u statičnost i smrt duhovnosti kod učenika i preokret u puko okultno evociranje mističnog spasitelja. Ideja u stilu „eh ja sam mali sitni čovječić, ma što ću ja nego kuća-pos'o-birtija, a duhovno ću se emancipirati eventualno tako da se obožavanjem nakalemim na pojavu nekog velikog povijesnog ostvarenog bogo-čovjeka“
Paralela se jasno nameće i s gnostičkim kršćanima i načinu na koji su oni prakticirali duhovnost nasuprot onome što je proizvoljno zamislio crkveno-koncilski establišment koji je na kraju i prevladao. Ali to su već neke druge teme o kojima više ne kanim pisati.
Kako god Milarepa im je na svoj tipično izravan način poručio ono što svi mi instinktivno znamo, samo ne želimo priznati- ako se neki put čini primamljiv jer je lagan i ljepljivo sladunjavo zavodljiv onda taj put sigurno ne vodi u pravom smjeru. Što dalje tim putem sve je veća putnikova buntovnost i averzija na sve i svakoga tko bi to putovanje u propast i smrt pokušao zaustaviti. Ako pogledamo svijet i ljude današnjice na tome putu, toliko kuljajuće prpošnosti…
Marširajući smo uglancani i našminkani kao ss-ovci na paradi. Ideološki zadojeni prividnom funkcionalnošću svoga sitno-patetičnog momentalnog životnog angažmana i interesa… sve dok ne bude već prekasno za bilo što.To je Samsara.


Drugi dio:
Dok je Milarepa sjedio u meditaciji na planinskoj padini protrčao je pored njega uplašeni jelen kojeg je ganjao krvožedni lovački pas.Snagom svoje ljubeće dobrote i suosjećanja (Metta-Karuna*(1), Milarepa je učinio da su životinje polijegale po jedna sa svake strane, a on im je počeo propovijedati. Tada je stigao vatren i ponosan lovac Chirawa Gompo Dorje, ostao je razjaren tim prizorom. Pomislio je da je Jetsun možda nekakav planinski duh i odlučio je ispaliti strjelicu da vidi može li ga pogoditi. Strjelica nije otišla u smjeru u kojem je lovac htio nego je odletjela uvis. Milarepa mu je, prema svome običaju, otpjevao pjesmu i njegovo srce počelo se okretati Dharmi. Kada je lovac shvatio kako Milarepa neustrašivo vodi svoj pustinjački život velika vjera narasla je u njemu. Htio je i on početi prakticirati Dharmu ali tek nakon konzultacije sa svojom obitelji. Da ga upozori Jetsun mu je rekao kako se njegova momentalna vrla zamisao može promijeniti i u svrhu ohrabrenja lovcu da ustraje u svojoj odluci otpjevao mu je ovu pjesmu. (Pjesma je moj amaterski prijevod s engleskoga, nažalost boljeg izvora Milarepine poezije zasad nemamo, zahvaljujem na razumijevanju)

Posluhni, posluhni lovče!
Iako gromovi tutnje, to je samo prazan zvuk
Iako je duga bogata bojama, uskoro će izblijedjeti
Zadovoljstva ovoga svijeta su kao snoviđenja
Iako čovjek uživa u njima ona su samo teret
Iako sve što vidimo izgleda vječno, uskoro će se raspasti na dijelove i nestati.

Jučer je možda netko imao dovoljno ili više, a danas sve je nestalo i nije mu ostalo ništa
Lani netko je bio živ, ove godine umro je.
Dobra hrana pretvara se u otrov, a voljeni drugovi u suparnike.

Ružne riječi i prigovori uzvraćaju se na dobru volju i zahvalnost.
Tvoji grijesi ne štete drugome nego tebi samom.
Od stotinu glava svoju cijeniš najviše
Od svih deset prstiju, ako je samo jedan porezan, osjećaš bol.
Od svega što vrednuješ, ti sam si najvredniji.

Život juri brzo, uskoro će smrt zakucati na tvoja vrata.
Bedasto je stoga duhovnu devociju odgađati.
Što drugo mogu rođaci učiniti nego baciti čovjeka u Samsaru?
Težiti sreći nakon ovoga života važnije je nego tražiti ju sada.
Tebi je došlo vrijeme da se pouzdaš u svoga Gurua,
Došlo je vrijeme da prakticiraš Dharmu.


Kaže se da veliki yogi uvijek „čita“ onoga s kime se susretne, vidi u čovjeku ono što niti on sam u sebi ne može vidjeti. Istina Milarepa ionako nije nikad u svojim pjesmama pokušavao ublažiti stavove prema samsaričkim ugodama za kojima jure svjetovnjaci. I svi koju su došli s njime u kontakt imali su priliku čuti nešto slično na tu temu. Ali opet ovom prilikom izgleda da je htio naročito izravno dati do znanja lovcu da ostavi sve primisli o svjetovnom životu i angažmanima i da dođe odmah k njemu, kao što vidimo iz predzadnjeg stiha: „Tebi je došlo vrijeme da se pouzdaš u svoga Gurua,“ uz upozorenje da bi ga rođaci i konzultacije s njima mogle odvratiti od toga puta (tj. od „vrle ideje“).

O kakvome se naročitom potencijalu tu radilo i zašto nije bilo vremena za gubljenje nego su morale pasti direktne riječi koje se nama zadojenim ideološkim svjetovnjacima mogu učiniti grube i netaktične, koje bi one od nas sa slabim potencijalom vjerojatno momentalno odbile od čovjeka koji bi nam ih uputio i gurnule nas u averzijski gnjev (kao kad bi onoga marširajučeg ss-ovca iz prijašnje usporedbe netko pokušao izvaditi iz kolone).
Zašto su te riječi pale na plodno tlo to možemo pokušati razumjeti ako pogledamo koje mjesto je Gompo Dorje zauzeo u povijesti prihvativši Milarepin poziv.

Lovac kojega je Milarepa susreo toga dana postao je ne samo njegov učenik nego jedan od Osmorice Sinova Srca*(2)- Jetsunovih dharmičkih nasljednika, poznat kao Khyirarepa- u prijevodu- khyira- lovac, re(s)pa- u bijeloj halji. Kao što smo već jednom prilikom spominjali od svih Milarepinih učenika devetoro ih je transmigriralo iz tjelesne egzistencije na osobiti način na koji odlaze samo visoki yogiji- nakon smrti njihovo tijelo razložilo bi se u svjetlost ne ostavivši nikakvih fizičkih ostataka. Od te devetorice, šestero su bile žene yoginke, a samo trojica su bila iz skupine Osam Sinova Srca- Rechungpa, Shiwa-Wod Repa i naravno- lovac Khyirarepa.

*(1) Metta- Karuna: metta ljubav prema svim bićima bez razlike, ono što na engleskom prevode sa loving kindness, možemo reći „ljubeća dobrota“ ali bez sebičnog prianjanja. karuna: aktivno suosjećanje, želja da se patnje svih bića dokinu. Termin metta- karuna iz buddhizma možemo usporediti s konceptom Kristove ljubavi u kršćanstvu, one koja nema samsarički izvor- nema uporište u koristoljubivim odnosima, u reciprocitetu, u sebičnoj privrženosti, u naučenosti ili u zbrkanim emocijama.

*(2) Osmorica Sinova Srca, principalnih učenika Jetsuna Milarepe: Rechungpa, Jetsun Gampopa, Shiwa-Wod Repa, Ngan Dzong Tonpa, Khyira Repa, Seban Repa, Bri-Gom Repa, Sangyay Kyab Repa.

Susret lovca, koji je postao Khyirarepa sa svojim budućim guruom popularan je motiv umjetničkih interpretacija:


Na prvoj slici prikazama je situacija kada Gompo Dorje pokušava ustrijeliti Milarepu, ali strjelica odlazi uvis i on ju zaprepašteno prati pogledom.


Na drugoj lovac je položio svoj luk i nekakvu lovačku torbu (ili možda je to tobolac sa strijelama) te je poslušao Milarepinu pjesmu.

Post je objavljen 07.11.2013. u 19:50 sati.