Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/medjugorskiglas

Marketing

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mariji, 25. listopada 2013. godine


Zaštitimo grane od nagovaračkih vjetrova

Latice jesenjih ruža okitile listopadsko lišće što se u vatrometu boja rasipa oko Gospina međugorskog svetišta. Svjetlost se prelijeva preko zlatne i rubinske boje raskošnih haljina umirućih stabala, koji se u prividu smrti opraštaju od kasne jeseni da bi ogoljeli i hladni navijestili dan preobrazbe i skori dolazak novog proljeća kad će iz njih šiknuti mladi pupoljci i vratiti u život sokove zaspalih korijena. Gospa je često, govoreći o vječnosti, i naše živote uspoređivala s prirodom, s umiranjem i ponovnim rađanjem, s prolaskom kroz godišnja doba i neumitnom smrću iza koje slijedi rađanje za vječni život ili vječnu propast. Govorila nam je o korijenu duše koje neusahlo traje u Bogu, ali i o korijenu što ga je oštetio trulež tame i nevjere, što ga je nagrizlo beznađe i usmrtio nedostatak ljubavi, o korijenu koje se neće obnoviti u danima ponovnog buđenja. Opominjala nas je da ne budemo stablo kojeg će grane povijati sotonino lukavstvo i prevrtljivost, već da čvrstoćom vjere odolijevamo zavodljivim vjetrovima svijeta, da ne dopustimo da nas krše argumenti zemaljski koji se pozivaju na izokrenutu istinu, koji na nas nasrću sumnjom, očajem, strahovima i mrakovima. Jer s pouzdanjem u Stvoritelja, prebrodit ćemo kušnje i čvrsto prionuti uz crkveni nauk, živjeti u zajedništvu s bližnjima, družiti se s onima što odoše pred nama i u svjetlosti svisvetskih svijeća zahvaljivati Gospodinu na daru života, prepuštajući se njegovoj brizi, ljubavi, dobroti i milosrđu.
Ne smijemo biti od svijeta jer svijet se neprestano trudi da nas odvoje od Isusa, jedinog imena danog ljudima pod kapom nebeskom u kojemu i po kojemu se možemo spasiti. Pred olujama posvemašnjih napada i izokrenutosti naš jedini čvrsti oslonac bio je i ostao križ Gospodinov, koji nas diže iz malodušnog mrtvila, koji nas jača u patnjama i kušnjama, koji nas snaži u bolovima i razapinjanjima, koji nas podiže nakon padova i poskliznuća. Ne klonimo duhom jer u borbi s protivštinama krijepi nas snaga Duha Svetoga, Gospodina i Životvorca, kojeg nam je ostavio Isus na dan Pedesetnice i u kojemu je s nama do svršetka svijeta, Duha istine koji nas da jača i obnavlja, koji nas u kratkotrajnosti zemaljskog života podučava vrijednostima koje su zalog za život vječni, Duha koji nas hrabri i uvodi tajnu ljepote, koji nam donese mir što pobjeđuje sumnje i s kojim kao plamen svjetlosti koračamo kroz tamu svijeta. Dopustimo mu da nas ispuni radošću, da nas obasja sjajem Srca Marijina, da nam bude utjeha, da nas ispuni snagom koja će nas učiniti djecom Božjom, da nas preplavi ljubavlju koja će mržnji slomiti moć.



Molitva i samo molitva otvara vrata što vode u prostor nevidljive stvarnosti, stvarnosti u kojoj postajemo sudionicima istinskog života, nenaplavljenog otpacima uzoholjenog znanja i u kojoj se ne spotičemo o kamenje samodopadnosti, u kojoj se kratkovidnost zamjenjuje širinom vidika, u kojoj samoljublje ustupa mjesto darivanju i praštanju, u kojoj nas jasnoća tjera na odricanje od nas sanih i prepuštanje Božjoj volji gdje otkrivamo da su nam vlasništvo samo grijesi, a sve ostalo, dobro i plemenito, u Onome koji nas je stvorio. Otkrivajući novu zbilju, uvidjet ćemo kako molitva čini čudesa u nama i oko nas, kako se njezine blagodati šire na sve ono što dotaknemo i na sve one koji nam dolaze u susret, osjetit ćemo kako u nama nestaje starog čovjeka i kako Isus korača velikim prostranstvima naših srdaca, prostorom neobuhvatne ljubavi iz kojeg je pobjegla tjesnoća tamnog obruča. U našu će se nutrinu, u kojoj titra sjaj kraljevstva nebeskog, zauvijek useliti radost i mir, nepokolebljiva sigurnost i oganj vjere pred kojim će pobjeći sva izokrenutost i laži sotonine.
U zavjetrini Božje ljubavi, u povezanosti s njegovim milosrđem, odolijevat ćemo upornim nasrtajima uragana, oduprijeti se silama koje nasrću na Kristovu Crkvu i zaštititi grane od nagovaračkih vjetrova jer će im pristup ometati štit vjere, sazdan od snage poniznosti i ojačan svjetlošću svetih sakramenata. Jer onome tko je postojan i budan na straži nitko ne može savjest razrovati crvom sumnje, a niti istinu zamračiti lažju. A čisto srce, oslobođeno od mlitavosti i dvojbe, jasno dijeli ono što godi sebeljublju od onoga što se pravednošću zove, a još jasnije raspoznaje podmuklost od iskrenosti. Gospa nas poziva da se odlučimo za Boga, dakle za dobro, da se odreknemo zla i prevrtljivosti jer dvojici gospodara ne možemo služiti. Svaki kompromis donosi nesagledive posljedice zbog kojih pati duša i tijelo, kako vlastito, tako i onih s kojima surađujemo i komuniciramo, koje svojim postupcima dovodimo u stanje rastrganosti i sumnje, u nesvjedočko lamentiranje koje otvara vrata protivnicima, svim lažnim prorocima što se razmilješe širokim putovima svijeta.



Post je objavljen 25.10.2013. u 20:36 sati.