Upravo sam sastavila
šestodevedesetineku molbu.
Papire sam iskopirala u velikom
broju primjera i sada stoje
poredani na radnom stolu zajedno
sa lijepim, velikim bijelim kovertama.
Šibam ih već ko na pokretnoj traci.
Sutra ću poslati još jednu molbu.
Ništa novo, ništa nepoznato.
Vrlo dobro se slažem sa
novom seoskom poštaricom.
Čak mi se čini da ćemo postat
prijateljice, onako po seoski, budući
da se češće viđam s njom nego
sa nekim, jelte, prijateljima.
Rekli su mi da tražim vezu.
Tražila sam vezu. I vezicu, i
podvezicu. Nema.
Svi su jako tužni što nemam
posla i evo, baš će oni sada
nazvati Rajku, koja poznaje
Slavku čija je baba bila glavna
Vegetine nagradne igre
osamdesettreće. Tamo je upoznala
baku sadašnje ravnateljice i sad će ona
nju zazvat. Pa će ova...
Neće. Baba je zaboravila
Slavku ili je ova zaboravila Rajku.
I tako.. dani idu.
A jesam li spomenula da je još i jesen?
Post je objavljen 13.10.2013. u 23:42 sati.