LATICE RUŽA
Od malih nogu srce je tvoje
željelo stići nebeskoj luci,
dok si sa ocem, s rukom u ruci,
na nebu ime čitala svoje.
Ko plaha ptica si zarobljena
što pjeva zori, nebu i suncu,
misli se tvoje vinu vrhuncu,
pozivom Božjim si zanesena.
Misije sanjaš, sred boljke duge,
gdje braća pate od mnogih zala.
Trpljenje svoje Njemu si dala,
svoj skromni prinos, otkup za druge.
U svome srcu dobro si znala
da On je taj što utjehu pruža,
do smrti se nisi pokajala.
Kad duh se ljubavlju oboruža
iz njega samo diže se hvala,
a s neba pljušte latice ruža!
Post je objavljen 01.10.2013. u 15:42 sati.