Marketing
Komiža...
Komiža... 
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
Jutros sam se probudila u Komiži, „najlipšem malom mistu u Dalmaciji 2013.“ prema anketi SD-e. To je prava privilegija. Sreća... Živjeti u njoj je stvar odabira. Oni koji rođenjem na škoju nisu mogli birati mjesto življenja, prilagodili su se otočnom životu. Drugi su napravili iskorak od 30 milja morem do kopna, a neki čak do San Pedra u USA ili do Pertha u Australiji. Spretniji su bacili sidro ispod Sljemena. Otok uzima ali i daje. Čist račun. Ali što danas nije matematika. Fiskalizacija uzima maha ali dušu ne može.
Covik je coviku, covik. Gost, turista na škoju je nešto i više. Treba ga čuvati, njegovati kao i „stanište purića“ ispod jedinog komiškog hotela. „Peticijom“ se gosti, mladi jahtaši slobodnog ponašanja, budući „sređeni“ korisnici apartmana ne trebaju tjerati iz malog mista.
Otok, Komiža, komiški jezik te običaji su sačuvani. Samo ribe nedostaje.
I radnica s kontinenta koje su radeći u „Neptunu“ zadnjoj od sedam tvornica ribe dolazile u malo misto i djecom s bodulima učinile ga ljepšim. Ono što smeta je pretjerano forsiranje latinštine, talijanštine; Comisa Lisboa, Rota Palagruzona, Terra Magique, Ars, Art..., a „proizvodnja“ trpi...
Jematva je, trga se plavac, vugava, bugava. Vrtić radi. Škola također.
I sat na „Komuni“ se pomakao sa pet do dvanaest. Radi, na sve četiri strane. Sad svi znaju koliko je sati. Muški pogotovu. Žene vladaju Komižom. Vladaju muškim svitom...
Lipa li si Komižo, ponekad teška, ponekad lahka, u srcu; uvik, uvijek, uvek. Ljubav traje od 71.-e, kad sam nakon velike ljubavi Korčule i razočarenja ljudima došla u zagrljaj Komiže. Kasnije Komižanina...
Život u Komiži teče kao vino u bačvama, kao travarica i pivo niz grlo...
Teško je samo naći prave riječi zahvale na postojanju najlipšeg malog mista Dalmacije...
Zdravi & veseli b/p/ili Komiške & Komižani te dragi gosti...
.
Vrijeme, vreme, vrime je za nove ocijene. Svi u škole...
Post je objavljen 27.09.2013. u 08:12 sati.