Povezanost među ljudima
Povezanost među ljudima pokazuje dušu naroda
Životni tempo je vrlo visok, jednostavno, većina naroda nema vremena za sebe. Mogu učiniti sve, naći će vremena za sve, ali tek rijetki u tom visokom tempu nađu vremena za sebe, za svoju obitelj, svoje prijatelje i poznanike. Iako se druže, ne treba biti suviše mudar da se uvidi da su ta druženja “na silu” i da nešto u tome fali.
Kada se dese druženja teme znaju biti mučne, teške, a atmosfere znaju biti sumorne i iscrpljujuće. Nažalost, ljudi su poklekli pod tempom života. Dopustili su da se nad njih nadvije tama i da im život učini mučnim i teškim. Nestalo je povezanosti i zajedništva u ljudima, a tako je narod izgubio ono najvrjednije. Izgubio je dušu.
Izgubio je dušu, bez koje je život prazan i tužan. Izgubio je dušu bez koje je život patnja i bol koja je satkana kroz svaku poru ljudskog postojanja. Ljudi su dopustili da im tama uđe u domove i obitelji, jer bez duše teško se raspoznaje dobro od zla, svijetlo od tame. Ruka ruku mije, leđa-leđa štite. Ljudi su postali osamljeni i usamljeni. Praznina koja ne vidi zadovoljstvo ni u čemu.
Iako većina ljudi ima društvo oko sebe, opet se osjećaju osamljeno i pusto. Nema onog duha koji bi zračio iz pojedinca, onaj duh koji dolazi iz povezanosti, onaj duh koji dolazi iz sloge, onaj duh koji dolazi iz vjere, onaj duh koji dolazi iz naroda. Narod je klonuo jer je izgubio dušu. Tek pokoji bljesak duše koji pokaže da “mi to možemo”.
Ljudi imaju srce, narod ima srce, ali nema duše. Narod bez duše, je narod bez vjere, narod koji je odustao od života i borbe za vlastito dobro. Ne kaže se uzalud svi za jednoga, jedan za sve. Jer kada se svatko bori da pomogne drugome u nevolji, da ga zaštiti, tada i drugi dobivaju snagu, jer povezanost i zajedništvo tvore vrlo moćnu pozitivnu energiju, koja uništava sve zlo koje joj se nađe na putu. Kroz povezanost i zajedništvo, rodi se međusobno poštovanje i vjerovanje. Pokazuje se snaga duše koja pripada narodu.
To su činjenice koje je teško osporiti, jer bljedolika i izmorena lica svuda su oko nas. Teški i patnički uzdasi čuju se na svakom koraku. Spuštene glave koje govore koliko su se ljudi predali, koliko su priznali svoju nemoć i predali se na milost i nemilost. Tek na trenutak uzdigne se pogled prema nebu i potiho se upita; “Bože, zašto“? Duboko u sebi svatko zna odgovor, ali tek rijetki imaju hrabrosti priznati zašto je to tako.
Nitko na ovom svijetu ne može opstati sam, a problem dolazi iz toga što ljudi žive načinom kao da sve mogu sami, da im nije potreban nitko. Previše gledaju na ponos i neka bezvrijedna dokazivanja vlastite vrijednosti. Previše sebično se gleda na ljude i život koji ih okružuje. Nije bitno što susjedu gori kuća, bitno je da moja ne gori. Takav je stav koji vlada među većinom. Nažalost. Tu se stvara udaljenost i razjedinjenje, javlja se samoća i tuga, strah i nemir. Jednostavno, javlja se tama.
Povezanost među ljudima pokazuje dušu naroda, pokazuju pravo stanje. Bez lažnih maski na licu, bez laži, bez demagogije i latinskih izreka, jer pogled na licu čovjeka govori puno više od riječi. Oči govore riječima duše. I dovoljan je tek jedan bljesak da se uzdigne glava koja je teška na vlastitim ramenima i kada se glava uzdigne ne spustite je nikada više.
Uzdignute glave vidjet ćete da se trebate povezati s ljudima koji vas okružuju, da trebate međusobno biti podrška i pomagati si bez obzira poznajete li ljude ili ne. Imajte na umu da svaki čovjek pripada narodu i da je i on djelić duha i duše naroda. Narod kad je povezan ima moć, ima snagu koju mogu pokrenuti promjene na pozitivno. Narod ima tada duh pobjednika, ima duh oslobođenja, duh pravde i dušu vjere.
Uvijek imajte na umu! Svi za jednoga, jedan za sve, jer svi smo braća i sestre, a zajedno smo jači!
Autor: Z. Posavec
----------
lp, boro
http://budan.blog.hr/
Post je objavljen 19.09.2013. u 07:59 sati.