Moram napomenuti da uopće nisam naišla na ovu igru (da, toliko pratim zbivanja u blogosferi Blog.hr-a :posipasepepelom:), i vjerojatno niti ne bih naišla na nju da me Zlica nije izričito pozvala.
Leksikone sam posljednji put ispunjavala... u šestom – sedmom razredu. Vjerojatno sam jednom ili dvaput i izradila leksikon, ali u bespućima selidbi i manijakalnog bacanja školskih bilježnica na kraju svake školske godine niti jedan nije preživio. Možda i bolje, jer osnovnoškolska politika kaže da bi leksikone trebali izrađivati ljudi koji imaju dobar, oku ugodan rukopis, a to ja (ni onda, a ni danas) definitivno nisam.
1. Otkud želja da pišete blog?
To se već zna (moja bi struka rekla – notorna je činjenica), ali evo još jednom, za novopridošle: imala sam dojam da na neki način moram pribilježiti sve knjige koje sam tada (davne 2008. godine) čitala, jer sam onda (kao i sada, uostalom) imala veliku čitateljsku produkciju i teško mi je bilo pratiti što sam čitala, a što nisam. Kako sam također sklona zaboravljanju (poslovično pamćenje zlatne ribice), znalo mi se dogoditi da u knjižnici uzmem knjigu koja mi se čini simpatičnom, i da tek pred kraj čitanja zaključim da sam to već jednom čitala – nije mi bila poznata ni naslovnica, ni prva stranica, ni korice općenito, ni naslov, ni ime autora – ništa.
Kasnije, sve se to razvilo u blog za preporuke knjiga i promociju čitanja. Priznajem, od sredine prošle do sredine ove godine malo sam usporila tempo, došlo je do određenog zasićenja, ali mi je blogiranje još uvijek zabavno.
2. Omiljena knjiga.
Ozbiljno? Na ovo je teško dati odgovor. Ovih dana još uvijek najviše razmišljam o Orwellovoj „1984.“ Ima knjiga koje godinama odzvanjaju u tebi. Ova je posljednja od takvih.
3. Omiljeni film
„Seeking a friend for the end of the world“ mi pada na pamet.
4. Najljepši trenutak u životu. Kad ste bili toliko sretni da Vam je sve bilo lijepo?
Postoji jedna večer, koju sam proživjela sa svojim sadašnjim suprugom, kad sam se zaljubila u njega. Unatoč slabom pamćenju, te se večeri jako dobro sjećam.
5. Najteži trenutak u životu. Kad ste bili toliko nesretni da vam je sve izgledalo beznadežno?
Kad sam imala šesnaest ili sedamnaest godina, gotovo sam se cijelo vrijeme osjećala tako.
6. Što ste spremni uraditi bez ikakvog interesa? Što je to što vas čini sretnim?
Više-manje bilo što (zakonito i moralno) za svoje najmilije. Obiteljsko okruženje me čini sretnom.
7. Opišite sebe u tri riječi. Koje su osobine vašeg karaktera dominantne?
Pouzdana, brižna, odgovorna.
8. Da li postoji osoba na čijem biste mjestu voljeli da budete makar neko vrijeme?
Da, Marilyn Monroe. Željela bih na jedan dan vidjeti kako izgleda takav intenzitet pozornosti.
9. Imate li uzor, nekog na kog se ugledate? Ako imate – zašto ste baš tu osobu izabrali?
Nemam, nisam osoba od uzora, od ugledanja u nekog, zapravo. Ali ima osoba u čijem društvu uživam.
10. Da li ste zadovoljni poslom koji radite? Ako jeste – zašto; ako niste – koji biste drugi izabrali?
Poslom sam relativno zadovoljna, osobinama poslovnih suradnika nešto manje. Jedna mi je osoba rekla da zašto se čudim što me posao ne zadovoljava u potpunosti, ionako smo oduvijek znali da će se moje ambicije ostvariti u nečemu posve drugome (jesmo li to znali?). Još uvijek pokušavam saznati u čemu to točno.
11. Gde biste voljeli da živite? Zašto?
Ponekad bih željela da nisam u ovoj usranoj državi, no to je samo ponekad. Ponekad bih se željela vratiti doma u Slavoniju. No mislim da povratak kući (kao osjećaj, ne kao geografija) ne postoji. U Podravini sam zadovoljna.
Iznenađena, konstatiram da je ovo bilo teško. Nisam znala da ću toliko morati razmišljati o najdražem filmu ili najljepšem trenutku u životu.
U svrhu boljeg upoznavanja mene, ostavljam vam odgovore na ova pitanja. Neću posebno pozivati četvero daljnjih blogera, jer vjerujem da su neki već i sami odgovorili na njih, ali vas sve koji eventualno niste, pozivam da se okušate. Doista nije lako.
Post je objavljen 16.09.2013. u 21:46 sati.