Marketing
Biševo...
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
Biševo...
Jutros sam se probudila na m/b „Ames“. Na putu komiškom valom, mojom valom sve do Biševa, Mezoporata. Pogled s broda na Komižu i plaže; kod Hotela, Bjažićevo, Pol Kalafota, Žanićevo, Šporko žolo, Lucica, Jurkovica, Vala Mlin, Vojna plaža, plaža za pse, Kamenice, Stora pošta, Nova pošta, Templuz ( FKK ), Pizdica, Velo žalo, Kupinovac, Mali kupinovac, te rt Stupišće. Umori se mozak od lipote i broja mista za kuponje po komiški.
Svaka od njih ima svoju priču. Kapetan broda Pjerino upoznao je svoju Silvu prije 25 godina na Velo žalo. Tukac, mene na Templuz prije 23. Kad su ga upozorili da su mu iza leđa morski psi, a ne dupini ( tzv. pasjaluk), jadnik je tako raspalio plivati da sam ga jedva zaustavila nogama na kraj žala. Sav se isparao na kraj plićaka nudi plaže. Gol. Zabi gol!
Život ide dalje. I brod.
Četiri pet milja do Biševa, vale Mezoporata u čas prođe uz gitaru Pjerina i sigurnu kapetanicu Silvu. Kad pomisliš kako si došao na kraj svijeta na zadnji otok prema Italiji gdje nikoga ne poznaš ukaže ti se Sarajlija, komšija iz bivšeg života, Mišo cipelić u restoranu. Gazda. Trava za dobrodošlicu, druga za ispraćaj u Modru špilju. Danas tamo nema kupanja u modroj vodi, u razigranim sunčevim zracima što se odbijaju oko podne od dna i špillju čine čudesnom. Samo uzdasi oduševljenja znaju prodrmati tišinu. Ni milju dalje doživljaj lipote ne prestaje. Zaplivali smo Medvjeđom špiljom. Medvjedica je na vrijeme utekla. Bez obzira na upozorenje da se žalo čuva skoro svi su za uspomenu stavili oblutak s žala u gaće vjerujući da će im to donijeti sreću. Obilazak Biševa morskim putem je ipak bio Bingo. U Poratu, pješčanoj plaži navrle su uspomene i na obitelj Tomić i njihovu kužinu. Nakon što bi odabrali ribu, stavili na stol kruh i pome,što smo ih ponijeli sa sobom, kupali bi se u predivnoj vali. Treće zvono, udarac sjekirom u obješenu cijev, bio je znak za gotov objed, obid oli ručak. Kad netko spomene fiskalizaciju uvijek se sjetim gđe.Tomić, njene mornarske majice koja je postala zaštitini znak obitelji, „plajvaza“, olovke i pisanja računa.- Što ste jemali? Lipo vrime, bokun sriće, lipo društvo, more, sunce, nebo i malo ribe...Bog te hebo! Danas, kapetanica Silva mijenja timun za teču s brujetom, manistru u suvo te na kraju dinju. Kuponje brzo prođe, a pet uri dođe.
Uz dobro društvo, čašu vina vugave oli bugave, dobre žice Pjerina, glasno pjevanje ekipe, Komiža se u čas pojavi.
Komiža u mom oku. I srcu...
.
Vrijeme, vreme, vrime je kada zaboravim na politiku, na kretene, Ustaše, dragovoljce, Franjinu škvadru, Thompsone, Šermane, T 82., prof. Baldazara, crkvu U Hrvata...
Post je objavljen 07.09.2013. u 13:18 sati.