Marketing
Trčim, s vjetrom u kosi...
Trčim kroz žito odjevena u vatu.
Moji koraci su veliki i gaze po palim dugama. Vatra bukta u mojem srcu i lagano prelazi na tijelo.
Plačem širokim suzama, kopam iz sebe tugu 1000 metara duboku, prljam svoju bijelu vatu crnom zemljom koja pokriva moje rane.
Žito je sve gušće i ja ne vidim izlaz; tebe u svojim mislima pak vidim jasno, ljubiš mi vrat i guraš uspavane godine iz mučnine uma kojeg sam zanemarila ljubeći prolazno.
Suša njegove duše iscrpila me; mislila sam da nad mojom glavom još ne kuca sat, ali probudila sam se i vidjela da mi se vrijeme cijedi iz ruku poput pijeska.
Noću me kopkaju oni od kojih sam otišla; tko zna u čijim rukama se krila sudbina, tko zna čije srce je željelo moju sreću…Nova ljubav me nije zagrlila punom snagom, jer ja još uvijek lutam prema ljubavi sto godina staroj i proplakanoj u tisuću noći.
Noći same, noći u tuđini; opet ga se sjećam u svojim plaštevima šarma kako zavodi i najsitnije dijelove moje duše, tiho, samozatajno….budi strast.
Trgam fotografije, dok stranac pohotno povlači svoje ruke po mojem tijelu i misli da ću dati sve.
Izlaz iz žita krije se u labirintu kojem pjevam o tuzi. Zahvaća me lijepo čudovište svojim ružičastim krakovima i skida.
Ničem iz mora, moje rane su isprane, ja nisam ničija, a ljubav svakoga je moja.
Diram se na oblacima koji me miluju mekoćom ljubavi koju godinama tražim.
Nova sam. Čista sam. Sretna sam.
Tvoja sam.
Post je objavljen 28.08.2013. u 16:14 sati.