Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/alexxl

Marketing

Štrukli sa osvrtom na knedle

Moji doma su inače ludi za knedlama od šljiva i tu se ja ne pačam.
Krumpirovo tijesto.
Dobila ćer neke šljive, pa dogovorila sa majči radnu akciju.
I tak delaju one, a ja to nemrem gledati mrtav ladan, pa se uključim u akciju.
Ode 3 kile brašna i skoro 5 kila krumpira.
115 komada + 9 odmak u rupu, aj min, pojeli,
s obiljem sprženih prezli, krušnih mrva i šećera.



Fascinira me to brašno, ta tjestenina, tijesta i varijacije na temu.
Eto primjera te "ovojnice" oko šljive, pa presuto ponovo produktom od brašna, tih prezli, pa prek vučenog tijesta za pite, štrukle, bureke, biskvita,
lisnatog, rezanaca za juhicu, raznih dumpling-sa, ma da ne nabrajam.
Valjda ih ima milijarda kombinacija.



Šljive su bile sumnjive. Ma nigdje ni jednog crvića, što bi značilo,
ili su tretirane, ili su Monsanto.
Ukusne, velike....a možda su japanske, iz Fukušime.
Njemačke nisu ziher, jer tak velike nisu mogle stati u aparateka za vađenje, istiskivanje koštica, a on iz Njemačke.



Ah, kak je bilo zabavno. Puna kuća čeljadi, vriska i galama.
Dobro veli Bogznanić.....Obitelj!
A i gradonačelnik, ono, kad je rekel za Aquaparka, da bu on nama to napravil, a da je naše da se jebemo, drugim rijećima.
Zmaj mi se obećala za navečer obraditi valjuška, no, malo sam se nažlempal, pa zaspal prije dece, jegiba.



**************************************************************************
Malo da pripomognem i ondak se napalim i simultano krenuh raditi štrukle.

Štrukle nigdar nisam delal. Uvijek kupovne, ili donirane iz okruženja i uvijek kuhane pa servirane sa preprženim prezlama i šećerom, jel na masti, jel na maslacu, mislim, pržene bez šećera, on na kraju.

Zapečene štrukle sam jel okolo........................
i odem pogledati recepta, njih više, kad ono, enigma.........
maspater, vučeno tijesto??????????????
pa to bu štrudla ispala, burek, a ne štruklji!!!
Sorry! Mi u Zagrebu burekom zovemo i pitu od sira.
Kad se kod nas veli pita, u prvi mah se podrazumjeva neki kolač,
sandwich sistem, biskvit tijesta, a unutra neko "punilo", jel voćno, jel nekaj kremoznoga, na nekoj mliječnoj....produktu ala sir, no.

Da skratim, znači, štrukli se delaju isto ko taj "burek" od sira, ili kao štrudla, s tim, da se u štrudlu (od npr. jabuka, višanja), pošprica sa uljem, tak da se tijesto više lista, a zna se fila posuti i sa grizom, da pokupi vlagu,
našiša se i šećera.
Tjestenina, to vučeno tijesto se dela......npr.:
-1/2 kile bijelog brašna
-cca 2,5 dcl mlačne vode
-koji prstohvat soli
-malkice šećera
-cca 3-5 žlica biljnog ulja
-par kapi octa?????????????
Ja ga ne stavljam, a zakaj se stavlja, pojma nemam. Po meni on sam može sjebati fermentaciju brašna, tijesta. Pobije te bakterije. Možda krivo govorim. Ja i bez octa to vrlo lijepo izvedem.

Zmešati, pokriti najlonom, da se po površini tijesto ne bi sušilo,
jer to se poslije pretvori u grudice i jebe te kod razvlačenja.
Pustiti 10 min, da se odmara, ponovo premjesiti, pokriti naylonom, ili premazati uljem, pa još po ure odmora.

Konkretno, ove štrukle sam delal od:
-1 kg bijelog glatkog brašna, Tip 550

Ajd da tu malo o brašnu, pšeničnom naravno.
Imamo glatko, koje je jako fino mljeveno i "oštro" malo grublje.
Kad delam s oštrim, dobim malo prhkiji efekt.
Ljudi koji nisu ziher mešaju pol-pol, količinu koju trebaju.
Stvar treninga, osobni doživljaj.
E sad, tipovi jednog i drugog, imamo od TIP-400 jako fino i jako bijelo, iz sredine zrna, a dalje to ide ka TIPU 1000, koje je de facto, crno brašno.
Znači, ima i malo ovojnice zrna, pa do integralnog brašna, ono cijelovitog zrna.Ti TIP-ovi, to se dobi paljenjem žita, sadržajem izraženim u količini pepela. Tak sam ja to shvatil.

-1/2 litre tople vode
-žlica soli
-žličica šećera
-11 žlica suncokretovog, ili nekog drugog biljnog ulja
Ejjjjjjj, u Zagorju ne rastu masline!!!!
-dva jaja (to me iznenadilo)

ZA FILU:
-kila posnog kravljeg sira
-soli
-2-4 dcl kiselog vrhnja
-malo šećera
-3 jaja može i kombinacija, da žutanjke staviš, a bijelanjke stučeš u snijeg, pa ih kao takve deneš.

Staviš neku krpu, stolnjak, pobrašniš ga, tijesto podjeliš, razvaljaš, a poslije ga od ispod, od sredine razvlačiš jagodicama prstiju, obe ruke, prema van. Normalno da se lakše dela, ak netko prek puta tebe, nasuprot tebe, s druge strane dela to isto i normalno da bu se napravila rupa, ak nisi utreniran, izvježban, ak to delaš 5 X godišnje i normalno je da bu ti jednom uspjelo super, a drugi put katastrofa.

Eto, tu mi je draga uskočila u pomoć, pa to jesmo nekak.



Štrukli se prvo "naznače" bridovima dlana, ono, karate udarcima, pa se sjeku bridom tanjura.
Zašto?
Zato jer se krajevi tak zaljepe, pa nebu fila curila van.

Protvan namazati maslacem, pouljiti.
Poslagati nutra. Premazati žumanjcem i rastopljenim maslacem.........

Zapravo sam ih trebal preliti mixem jaja i vrhnja, no od toga sam spraznil friđa, a u dućkas mi se ni dalo ići.
Tak bum napravil sa onim viškom, neki drugi dan, kaj sam ga del u duboko.

Kad se speklo, s to malo preostalog vrhnja, zmešanog sa uljem,
sam premazal onak vruće.
Šporheta sam del na cca 160 ° NC, srednja prečka rerne, a vremenski????...ja gledam površinu, ono da porumeni.



I taman mi to, kad eto pulena iz Bakra sa Broncom.
Mali Galilej zna upotrebiti tu polugu od vesla na tim njihovim Galijama.

I došla nam majčica (ona "u zakonu", po zakonu), sa pečenjakima.
Veli:
-viš ovega, taj ti je osam redi, to je domaći i bolši ti je neg ov, umetni od dvanaest redi

I fakat je tak, sam zaboravi sve to.
Eto nama Monsanta!!!!

Post je objavljen 25.08.2013. u 06:29 sati.