Prošle godine objavio sam niz tekstova na svom drugom blogu sempercontra.com ponukan jednom brošurom pamfleta što ga je izdalo Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija pod zajedničkim naslovom „Mitovi i legende o ulasku u EU“. U osvrtu na 'mit 3' (tekst objavljen 4. siječnja 2012.) koji je(su) autor(i) naslovio(li) „Ulazak u EU znači gubitak nacionalnog suvereniteta“. Posluživši se i citatima iz eseja M.Krleže „Nekoliko riječi o malograđanskom historicizmu uopće“ koji je prvi put objavljen u 'Književnoj republici' 1926. godine napisao sam između ostalog.
Na pragu smo ulaska u 'n-tu' asocijaciju u koju nas uvaljuju političari, za koje Krleža kaže „u sklapanju ugovora i glupih političkih paktova, tu su hrvatski puntari stručnjaci vjekovima“.
Poznavateljima hrvatske povijesti vjerojatno je poznata činjenica da su se 'hrvatski puntari' (političari svih vrsta) nakon pogibije posljednjeg kralja hrvatske krvi Petra, 1102. godine poklonili „madžarskome grbavcu Kolomanu“ (izraz M.Krleže) sklopivši mir s Ugarima. I naravno od te godine ti isti 'hrvatski puntari' „se bore osam stotina godina protiv madžarske krune kao bijesni negatori madžarskog suvereniteta.“
Vrijeme teče…
„I kada je poslije Mohača situacija politički otvorena, pitanje hrvatske dinastije je likvidirano. Hrvati (puntari) traže odmah drugog gospodara“ (kako je to izjavio papin poslanik u Budimu), pa na križevačkom sastanku 1526. „pada prvi prijedlog za kandidaturu Habsburga“, da već slijedeće godine 1527. „hrvatski staleži i redovi biraju u hrvatskom Saboru Ferdinanda I za hrvatskog kralja“
Ide vrijeme…
Nakon poraza i raspada crno – žute monarhije 'hrvatski puntari' „kidaju tu prokletu Nagodbu s Madžarima 29. oktobra, da bi poslije trideset dana suverenog života sklopili pakt od 1.decembra 1918. sa dinastijom i tako počeli jednoglasnu borbu protiv tog pakta ujedinjenja, koja traje do danas.“(1926., op.s.c.)
Vrijeme protječe…
1941. godine na hitlerovim tenkovima uz blagoslov Poglavnika stiže 'novi gospodar'. I naravno odmah počinje borba protiv tog saveza, koja pobjedonosno završava 1945. godine kada se povijest ponavlja i 'hrvatski puntari' ponovo sklapaju savez stvarajući federativnu državu Jugoslaviju.
Vrijeme prolazi…
…sve do 1990. godine kad su Hrvati izborili svoju neovisnost, uz ,naravno, odgovarajuće žrtve, misleći da je prokletstvu zvanom 'novi gospodar' došao kraj.
Prođe dva desetljeća hrvatske samostalnosti…
…i gle! 'Hrvatski puntari', nesposobni da, ovog puta, sami vode bitku na gospodarskom polju, pritisnuti svjetskom globalizacijom, krenuše u traženje 'novog gospodara'. Nije im dugo trebalo da ga nađu. Kao opčinjeni našli su ga u Bruxwllesu.
Ne prođe dva mjeseca kako smo slavili ulazak u Europu (kao da smo do sada bili u Tunguziji ili na Arktiku) kad su započeli bitku za oslobađanje od novog gospodara. Ovaj put, za sada, samo 'pravnom bitkom'.
Parafrazirajući Krležu na kraju spomenutog teksta sam napisao:
U devet stotina i deset godina, dvadeset godina hrvatskog suvereniteta, „to je čitava hrvatska politička bilanca na saldu hrvatskog suvereniteta“.
„Ako je doista istina da je povijest učiteljica života, onda je vjerojatno, da će Hrvatima poći za rukom da negdje tek oko godine 2318. (2413.) raskinu svoj takozvani Ugovor od 1918. (2013.) i da s nekim novim, zasad još nepoznatim Signorom (sa dinastijom) sklope jedan novi politički Ugovor, protiv kojeg će se boriti do godine 3118 (3213.).“
I na kraju zaključak. U spomenutom pamfletu između ostalog se navodi „vlastite interese moći zastupati bolje nego što bi to bio slučaj kada bi ostala izvan Unije.“ Slučaj 'Lex Perković bjelodano pokazuje da su moje tvrdnje kako nas „iskustvo iz svih 'unija' u kojima smo do sada bili uči da je to čista fatamorgana“ i da se „poznavajući običaje naših političara bojim da opet nećemo nakon nekog vremena slušati: 'Mi nismo ništa rekli, vidjeli, čuli'.“
Post je objavljen 24.08.2013. u 17:49 sati.