Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/tesari

Marketing

Đavo te odnio!

(me, myself i ostale paranormalne pojave)






Ono... pitam se već danima:

Mislim, što ovo tebi treba?
Što ti treba da sjediš ovdje i koristiš svoj godišnji za svoju samoću, namjesto da ispuniš - nečiju, zašto ga koristiš za svoje privatno ludilo, ti - kojoj se toliko javnih ludila uvijek nudi, ili kad već ne to, ali što onda nisi kao sav normalan (drugi) svijet na plaži, a mogla si biti, nego si se polomila... nego si se satrala da se čim prije vratiš, i sada namjesto da roniš pod suncem, sjediš zalijepljena za ekran pod mjesecom, pa roniš tu po sebi... na dah i na uzdahe, i pitam se i opet, po milijoniti put, zašto je i taj đavo pisanja u meni, mislim kao da mi nije dovoljno onih tristoinešto vragova što mi iz nemira vire... što on nije negdje na lokaciji "daleka mu kuća", nego je oduvijek tu u mojim kvadratima i iskrižanim A4 formatima
(i ne, ne razumijem svoj rukopis, nečitak mi je skroz, nikad ga neću razumjeti, nikada... da ga još 43 puta promijenim),
i sve se ja to nimalo duboko pitam, nego onako... "Reci, da te čujem, đavo te odnio!"

Ipak, maloprije sam ostala bez ciglog upitnika, pa tako i tog. Maloprije sam čak iscrpila i standardnu proliferaciju trotočki. Maloprije sam stavila točku.
(.)
Pa sad samo da još jedan do dva uskličnika ispucam:

Gotova sam! Sve sam ih napisala!

...
Jedna je držala palac u zraku, jedna ima koraljne ožiljke od uklonjenih nevusa na leđima, jedna je pokušavala izvući metafizicki zakljucak iz toga što ono jednom nije imala kemiju s fizički zgodnim doktorom, jedna noću savija svoja pisma u fitilj, jedna najviše pamti one muške ruke s kojima je obarala riječi, jedna može trčati bez gležnja, jedna zna ljubiti bez čovjeka, jedna je sastavljena od slomljenih zagrljaja, jednoj je davno nježno istetovirana tišina na lijevom ramenu, jedna se riječima uvijek cilja ispod pojasa, a precizno promašuje u vitalno središte, jedna prebacuje sve svoje predaje... a i predaje o sebi – s jednog na drugo podložno koljeno, jedna je sva od svog rebra, jedna je rekla: - Ja sam ti damaged goods. "Ti si najljepši damaged goods na svijetu", rekao je on.

...
Jučer, kažem mlađem bratu koji se redovno pojavljuje u svim mojim tekstovima iz teorije zavjere kućne tehnike, i drugim paranormalnim fenomenima:
"Znaš, gotova sam."
Kaže: "Znači, imamo drugi SF?"

Mislim da neko vrijeme neću moći iscijediti ni slova.
A taman sam bila zrela za napisati ljubavnu pjesmu. Eto...
Nikad sreće.

tessa k



Post je objavljen 22.08.2013. u 07:27 sati.