Vruć dan, gori i zemlja i nebo,
mi sjedimo u kafiću i
mijenjamo naviku.
Naručujemo, zapravo ja naručim
pivo karlovačko.
Kako bi me mrko gledali oni
što žuju slave, ali nije me briga
više volim karlovačko, hladno.
Dijelimo jedno u dvije čaše,
kako nam samo paše u ovaj
užareni dan.
Već na prvi pogled znali smo
da će jedno biti premalo i
dodajemo još jedno.
Sve kroz razgovor, ovlaš poljubac,
lagani dodir prstiju
pivo klizi i hladi.
Hladi uzavrelu put i želju
koja čekanjem prerasta u slike.
Poljupci postaju češći, strastveniji,
dodiri smioniji.
Više ne pratimo one što su na terasi
i ne razmišljamo hoće li nas
vidjeti oni što šutjeti ne znaju,
a samo smo dva piva, karlovačka,
nas dvoje podijelili.
Život je maskenbal, smijem se
svjesna da me pogodilo, ali
nije mi važno sve dok si kraj mene.
Nije mi važno sve dok nam iste želje
godinu za godinom dodaju.
Ne razmišljam o užarenom danu,
mahnem ti iz tramvaja i ti meni.
Odlazimo u svoje svakodnevne živote
ispunjeni zadovoljstvom
sasvim običnog dijeljenja piva,
karlovačkog u dvije čaše.
19.08.2013.
Post je objavljen 20.08.2013. u 10:36 sati.