Tema me ne napušta. Odakle sve to ide. Tko ne poznaje jučer kako bi znao što je danas.
R.W. Emerson piše:
Književnost postaje ispraznom. Znanost je hladna. Oko mladosti ne svijetli nadom u druge svjetove, a starost je bez poštovanja.
Društvo živi za tričarije, a kad ljudi umru, ne spominjemo ih više.
…………………………………..
Godine 1998. u rujnu Nick Cave održao je predavanje u Atelierhaus der Akademie der bildenden Kunste (dvije točkice na u- ne mogu naći) u Beču:
Poziv da dođem ovamo i podučavam, da predajem, da podijelim znanje koje sam prikupio o poeziji, o pisanju pjesama, ispunio me mnoštvom proturječnih osjećaja. Najjači , najpostojaniji od njih odnosi se na mog pok. oca, koji je bio učitelj engleske književnosti koju sam pohađao tamo u Australiji. Vrlo se jasno sjećam kako sam, s otprilike dvanaest godina , sjedio, kao što vi sad sjedite, u učionici ili školskoj dvorani, gledajući mog oca, koji bi stajao ovdje gore, gdje ja sad stojim, misleći sjetno i kukavno, jer uglavnom bijah sjetno i kukavno dijete: „ Doista nije važno što ću sa svojim životom sve dok ne završim poput mog oca.“
Kao četrdesetogodišnjaku čini mi se da zapravo nema djelatnosti koje se mogu latiti a koja me ne bi približila njemu, koja me ne bi učinila sličnijem njemu. Kao četrdesetogodišnjak postao sam moj otac.
I evo me ovdje kako podučavam.
…………
Neki dan čitam u Večernjaku kako je predsjednik Barack Obama izjavio kako su Kim Kardashian i Kanye West loš primjer današnjoj mladeži. Žive neodgovoran i lažan život … tako po prilici.
……
Jučer sjedim s kolegom koji je pred mirovinom. Stručnjak ( dr sc itd) u jednom bitnom segmentu medicine, rekla bih predmetu budućnosti. Vidim da ću morati reći o čemu se radi jer neću znati objasniti. Radi se naime o ortodonciji koja je jedna od specijalnosti unutar stomatologije. Kolega je, po mom mišljenju ne samom vrhu hrvatske, a sigurno i europske ortodoncije.
Ortodoncija je grana stomatologije koja se bavi ispravljanjem položaja i odnosa zubi čeljusti i međusobnog odnosa gornje i donje čeljusti.
Do nedavno (možda četrdesetak – tridesetak godina) radili su se samo mobilni aparati u doba razvoja, a kad je razvoj bio završen bilo je gotovo s pomicanjem odnosa u tom dijelu lica. Preostajala je još samo kirurgija u najtežim slučajevima.
U međuvremenu došlo je do naglog skoka saznanja i mogućnosti u tom području, nešto slično kao sa implantatima.
Da ne duljim i da ne postanem previše stručna sve o ortodonciji i implantatima možete naći na internetskim stranicama. I to vrlo opširno.
Gdje nastaju problemi. Evo objašnjenja mog kolege:
Mogli bismo ortodonciju podijeliti na američku i europsku. Puno toga se može bez fiksne ortodoncije ( one bravice i žičice po zubima) .
Američka jednostavno preskače mobilni dio koji se radi u doba rasta i razvoja i odmah započinje sa fiksnom pričom.
Europljani misle drugačije. Zašto ne iskoristiti mogućnost koji pruža organizam. Osim svega cijeli taj mali segment glave ne visi u zraku. Dio je organizma i svaka anomalija ili mijenjanje ima i posljedice po cijeli organizam.
Nažalost hrvatska ortodoncija kao i ostalo prebrzo se priklanja američkom načinu razmišljanja, što naravno uključuje i profit.
Puno je toga što mi pada na pamet. Nalazim se u situaciji đaka koji pravi šalabahter, a nije dobro svladao gradivo.
A gradivo je:
Kako proživjeti život da nije lažan i neodgovoran.
O kolegi oko kojeg se vrti ogromna količina hrvatskog jala neki drugi put.
Možda samo kratko: Trebao bi službeno biti na čelu projekta ortodoncije zbog svog ogromnog teoretskog, ali praktičnog znanja, ali naravno nije.
To vam je pravi odnos Mozarta i puno minornih Salieria.
Nažalost to je još uvijek slika Hrvatske.
Post je objavljen 14.08.2013. u 16:17 sati.