Marketing
Zelena špilja...
.
.
.
.
.
.
.
.
. Zelena špilja... 
.
Jutros sam se probudila na nekadašnjoj „pruzi“, brodu „Biševo“ što je povezivao istoimeni otok s Komižom. Bila je to noć u kojoj su se zaokružili dojmovi posjete i fešte u Rukavcu, kupanja na Srebrnoj, koncerta klapa i nastupa otočnih poeta u „rapi“ „Zelenoj špilji“ na otočiću Ravnik. Pučka fešta 14.- ta po redu pokazala je da moli covik nije prodao dušu đavolu & eurima. Domaćice su spremile višku pogacu, muži srdelu na gradele, točilo se crno i bilo vino. Bilo je i domaćih kolača. Nitko nikomu nije brojao niti nešto naplatio. Tako prirodno. Čak bi i najizbirljiviji te moli „zeleni“, ekolozi bili prezadovoljni.
Umjesto eura brojale su se zvijezde. Iz tunela i to dva, iz „Zelene špilje“ vidio se izlaz. Jedino nije se znalo koliko će trajati skup „lađara“ u špilji. Lokalne poete poput Pepea kalafota iz Komiže nisu se dale omesti u nakani da recitacije traju dulje od strpljenja publike. Srećom nije bilo Senka Karuza i dr. Joška Božanića. Ni klapama nije bilo mane. Dovoljno je bilo čuti po tri pjesme pa zaključiti kako će i poslije šeste, devete sve biti isto kao i poslije prve. Ali koncert u špilji je nešto posebno. Iskreno ne padam na večeri s klapama. Nikada nisam mogla gledati crtiće dva sata sa istim likovima. Jedna melodija, stalno ista. Uvijek sam se divila onima koji su mogli slušati dva sata Jelenu Rozgu ili Matu Bulića. Gori vatra, a gasitelja nema...Spasa niodkuda. Mene je spasila „pruga“ od pješačenja do Komiže. Dva sata vožnje duž istočne obale otoka Visa, pun mjesec, bonaca, topal zrak, vrijeme za pamćenje.
Vrijeme, vreme, vrime je žetve. Skupi eure & biži ća...
Nećemo kruzere – hoćemo eure!
Na sreću ima i ovih poput ekipe iz Rukavca.
Nekad je važnije ljudovanje.
Post je objavljen 29.07.2013. u 14:28 sati.