Slom sfrjot tvorevine, nastale na revolucionarnim stremljenjima komunističke partije zadojene i komunizmom i jugoslavenstvom, stavio je Hrvatsku pred zahtjevan zadatak.
Predvođena Franjom Tuđmanom i konceptom demokratskog, pravnog i državotvornog sagledavanja stanja, Hrvatska se odupiranjem velikosrpskoj agresiji, našla u položaju sama tumačiti vlastitu blisku povijest.
Tuđman, zbog ratnih normi, nije provodio nagle promjene sustava (revoluciju), već tranziciju.
Ostaci okupatorskog mentaliteta i okupatorskih sluga, u nepotpunoj tranziciji, u specijalnom ratu protiv Hrvatske, učestalo (nelogično) napada politiku Franje Tuđmana.
To je ona politika suvereniteta, koju su generacije Hrvata i hrvatskih političara sanjale.
Bez takve politike, nema Hrvatske. Države. Nacije.
Postoji samo geografski pojam Hrvatska.
Nije teško pogoditi za čije interese pojedinci napadaju Hrvatsku i njene osnovne vrijednosti.
Politikanstvo nije Hrvatima prihvatljivo, jer politikanstvom nesposobni pojedinci dobivaju medijski prostor i unose nemir u šire slojeve.
A nisu sposobni shvatiti zamršene odnose saniranja posljedica jednog totalitarnog režima (koji je iza sebe ostavio model jurišnika na hrvatsko).
Uspjeh tranzicije ne ovisi koliko je trebao Tuđman likvidirati neistomišljenika, već koliko smo njegovih političkih postavki razumjeli i izvršili preobrazbu prema humanijem i poželjnijem društvu.
Hrvatska, to smo mi (ona je onakva kakvi smo mi sami).
Povodom Šešeljeve (ovi šešelji kao da su pretplaćeni na budalaštine) tužbe protiv Franje Tuđmana ...
Post je objavljen 24.07.2013. u 14:45 sati.