Sigurna sam da ništa nismo mogli predvidjeti, ništa nismo planirali i možda baš zato sve što nam se lijepog dogodilo i što će se još biti ima poseban čar. Iz skučenosti uopćenog razmišljanja vjerujem da smo odmetnici društvenog ponašanja. Mi smo bjegunci iz okruženja prepunog zabrana i strogih normi koje nikad ne donose radost i ljepotu življenja. Sloboda kojoj stremimo je naš izbor i želja kojom prekrivamo svaki trenutak ukraden od obaveza i moranja. Kao lopovi koji dragocjenosti traže mi žudimo za trenucima koji su samo naši vredniji od sveg blaga svjetlucavog. Dani i godine promiču, nestaju, odnose u nepovrat neispunjene želje. Hrabrost kopni od ludih zanosa kako će biti jednog dana, ali hoće li ili ćemo hibernirati predugo u tom čekanju. I dok snove pokušavamo u stvarnost pretvarati oko nas se ograde dižu prijeteći našim željama. Možemo li izdržati, možemo li snage pronaći, možemo li biti odlučni često me pitaš i ja pitam tebe iako odgovor znamo? Dok je sunce silazilo moru u zagrljaj obećanjem smo zapisali ljubav; zato ćemo moći baš sve što želimo.
24.07.2013.
Post je objavljen 24.07.2013. u 10:54 sati.