Dobro kažeš, zvuči nemoguće, ali zbilja postoje i hladni zagrljaji. Imam u familiji ženu koja nas uvijek sve ljubi i grli kod pozdravljanja, ali onako nekako - s odstojanja, kao da to mora. Valjda misli da je to red i drži ga se uporno, a zagrljaji su joj hladni da se streseš. Brr! Jednostavno se osjeća da su preko nosa i bez srca. Poljupci joj odlaze negdje u zrak, mimo obraza. I nikad mi i ne dotakne lice usnama, a ipak mi svaki put s točno dva odmjerena pokreta palcem obriše neki nepostojeći ruž. Čak i kad sam još bila mala i slatka, nikad se od njenog poljupca nije moglo čuti glasno "cmok" kakvo djeca vole. A prema svojoj užoj obitelji je pak iznimno topla i brižna. Vidiš, nije mi nikad prije palo na pamet odbiti njen zagrljaj iako mi je oduvijek neudoban. Valjda i mene zarobljuje taj red. Ali prvi sljedeći put ću bit iskrena prema njoj i reći joj da se ne volim s njom grlit i ljubit. Zanimljivo kako mi je to pozdravljanje s njom neugodno, a ona mi je inače, kao osoba, onako... ok.
Mora da su one cure ostale zatečene kad si odbio zagrljaje :) Možda su nakon prvog šoka čak pomislile da si zasigurno neka hladna osoba kad odbijaš bliskiji kontakt. I još ponuđeni, besplatan :) I nije im palo na pamet da ima i takvih čudaka koji drže, da zagrljaji dijeljeni šakom i kapom uokolo za njih nemaju dovoljno topline :) I sad ti veliš da ne bi djeci dozvolio izbirljivost u hrani, a pogledaj sebe kako si samo izbirljiv s ponuđenim :)) Možda si taj tren čak i bio gladan kojeg zagrljaja, ali to nije bilo dovoljno da prihvatiš bilo kakav. Ne želiš i ne želiš baš sve ono što ti se servira! Razmaženko!
Moja sestra se drži te prakse - hoćeš ili nećeš, ne moraš. I jedno dijete onda hoće, da ne ostane gladno kako ti kažeš. Ali drugo neće ni onda, pametno moje zna da će kad tad pristići i nešto drugo što voli, pa strpljivo čeka. Ma ista tetka! Tako prema pričama starijih ni ja još kao mala beba, kad su me tek počeli hraniti žlicom, jednostavno nisam željela progutati grah. Ni zrno, ma koliko gladna bila. Probali su od njega načinit i pire, maskirati ga drugom hranom, ali opet ništa. Ako bi mi koju žlicu i uspjeli na prijevaru ugurati u usta, čekala sam povoljnu priliku i opet sve ispljunula van. Nisu pomagale nikakve strategije, jednostavno sam znala što mi se ne sviđa. Vidiš, nisu ni sva djeca ista i ne uklapaju se svi u statistiku.
Razmislila sam o onim zagrljajima preko zimskih jakni i uopće se ne slažem da ne mogu biti pravi i topli. Uopće. Meni se čini da je tu bitnije čiji je zagrljaj, pa onda između može bit i lavor s krumpirima, sedam planina ili nekoliko života, a zagrljaj se može osjetit. A zagrljena se mogu osjetit i pogledom, rječju ili samo nečijom prisutnošću. I takvi zagrljaji mogu biti jednako zeleni, žuti, crveni ili plavi. Jednako topli i utješni. Naravno, govorim samo o zagrljajima kakve poznajem. Ili sam čitala o njima :) No, da, definitivno se ne slažem da pufasta jakna može biti problem zagrljajima, osim ako je baš temperatura 40 stupnjeva kao sad, ali onda se opet ne može reći da takvi nisu topli :)
Post je objavljen 03.07.2013. u 09:33 sati.