Stavovi koji se često ponavljaju u medijima obično prerastu u općeprihvaćene istine, u koje nitko ne sumnja, uglavnom zato što se ni ne potrudi da o njima zrelo razmisli. "What I tell you three times is true", rekli bi vam Britanci stihom Lewisa Carrolla - a ovo je sjajna ilustracija tog pravila. Nažalost, neupitne istine u medije najčešće plasiraju ljudi koji ni sami nemaju kapacitet za njihovo propitivanje, ili su direktno zainteresirani da se stvari ne propituju.
"Naše društvo", rekao je nekoć moj prijatelj i bivši školski drug govoreći o Hrvatskoj a pogotovo Splitu, "je jednostavno toliko primitivno i zaostalo, da će trebati sto godina dok ljudu evoluiraju do nekih kakvih - takvih demokratskih standarda". U tom sam mu se trenutku suprotstavio argumentom kako to ne može biti istina, jer su ti isti ljudi kadri normalno funkcionirati u drugačijem okruženju. Nije moguće da stvarno vjeruje u to, jer bi se inače odavno zajedno sa ženom i djecom odselio iz ovog šupka svijeta (za što imaju mogućnosti, jer su oboje visoko obrazovani inženjeri - specijalisti traženih tehničkih zanimanja). Nego kvalitetu države voljeli mi to ili ne određuje kvaliteta elite koja je na vlasti. Po meni, vladanje državom bi trebalo učiniti neatraktivnim, a vladajuće odgovornima za svoj rad. "Evo, kandidiraj se na izborima, i ja ću prvi glasati za tebe", reče tada moj prijatelj. "Ne radi se o tome da se ti ili ja kandidiramo, nego da one koje smo izabrali navedemo da rade ono što trebaju", rekoh ja.
Od tada je prošlo nekih 4 - 5 godina, i to ne običnih, nego Kerumovih, u kojima sam ne jednom posumnjao u svoje tada izrečene stavove. Kako je moguće da se ordinarna glupost, sirovi primitivizam i neprikriveni javašluk ne mogu učinkovito suzbiti, ili barem razotkriti, ismijati i izvrći preziru? Kao je moguće da zvijezde HDZ i SDP četiri godine otvoreno ili u rukavicama surađuju s takvim ljudima, dajući im legitimitet? Kako je moguće da ih uvaženi novinari četiri godine pozivaju u svoje emisije i onda uljudno slušaju kako se Braco i Seka uredno sapliću o elementarnu logiku umjesto da ih sasijeku i ogole u svoj njihovoj bijedi? Kako je moguće da nakon svega Kerumi dobiju 17% glasova?
Kerumov Split bio je zagušljiva, mračna provincija, u kome su se na ljude nabacivali gadostima, ili u gorem slučaju, kamenjem. Ne zavaravajmo se: da je nekim slučajem državna vlast bila u rukama nekog poput Tuđmana ili Šuška, ponovno bismo svjedočili uličnom teroru i likvidacijama. Još i danas su ostaci tog mračnog taloga oko nas, i prijete. Kako je onda moguće da se isti grad samo tjedan dana poslije smjene vlasti doima civiliziranije? Jednostavno, dovoljno je bilo pokazati malo odlučnosti da se šljam teroristički ponovo zavuče u mišje rupe. Jer se radi o kukavicama, psima od slame, nasilnicima koji postaju gori jedino ako na njihovo nasilje nema reakcije, ni sankcija.
Danas je očitije nego ikada da ne postoji ono što obično nazivamo duh vremena. Ne postoji prevladavajuća društvena klima. To je samo izlika za naš strah, apatiju i odsustvo djelovanja. Međutim prednost Hrvatske je što je mala, i razmjerno je lako svakome svoje stavove učiniti vidljivima. Ne treba se bojati glupana, lupeža, nasilnika, nego onoga u što se pretvara naš život kad im se ne suprotstavimo. Reći ću ovo brutalno jasno, riječima Rešada Kadića iz romana „Bašeskijin posljednji zapis“:
"Insani su podijeljeni u tri kauma. Prvi kaum su rahmani. To su oni koji su na pravom putu. Drugi kaum su šejtani. Ti su na šejtanskom putu. Treći kaum su hajvani, i njih je najviše. Ko su i kakvi su, samo him ime kaže. Prva dva kauma se među sobom jednako bore, a treći kaum stoji i čeka ko će bit' jači i pobijediti, pa da se uz njih prislone. Tako ti je to. Sad sam ti sve kaz'o..."
Nema dakle čekanja na mirnu evoluciju. Sve se svodi na to da pravi ljudi nadjačaju krive, a hajvani će, kao i uvijek, zapristati za pobjednikom. Što se onda čeka?