Marketing
Budimpešta, drugi dio
Nakon šetnje Peštom, evo i Budima. :-) Slika je mnogo, pa krenimo.
Još uvijek smo u Pešti, na onoj prekrasnoj šetnici uz Dunav koju ste vidjeli u prošlom postu... Pogled prema Budimu - tamo smo krenuli! (U impozantnoj zgradi koja dominira fotografijom smješteni su Nacionalna galerija i Povijesni muzej.)
Stigosmo na Lančani most (Széchenyi Lánchíd); najprije pogled prema Budimu, a zatim prema Pešti.
Do vrha možete stići uspinjačom...
...čija je donja stanica slikovito ukrašena (i prigodna za brzinsku lekciju iz povijesti)...
...no budući da smo se njome provozali prošlog ljeta, ovaj smo put odlučili ići pješice, ugodnom i nimalo strmom šetnjom kroz park. Evo nas pri vrhu; ovo je pogled odozdo prema terasi na kojoj smo kasnije sjedili. (Treba nagradit' djecu za strpljivo pješačenje.)
Stigosmo... Na zidinama su grupe turista koje se guraju ne bi li ispucali što više panoramskih slika, otprilike ovakvih...
...zatim dolazi prekrasno uređen cvjetnjak i, konačno, Nacionalna galerija.
Pogled prema Povijesnom muzeju.
Krenete li na drugu stranu, doći ćete do Predsjedničke palače (palače Sandor), pred kojom stoji straža (garda?). Uspjeli smo, sasvim slučajno, uloviti i smjenu straže. Malo je smiješno kad muškarci ozbiljnih izraza lica uz zvukove bubnja izvode baletne pokrete mašući potencijalno ubojitim oružjem, ali tako to valjda mora biti.
Još malo dalje i stižete u dio Budima koji me neopisivo podsjeća na Gradec.
A točno preko puta mjesta koje sam slikala nalazi se minijaturna tržnica koja se reklamira kao mjesto na kojemu se prodaju "tradicijski proizvodi". Naravno da takvu reklamu ne smijete shvatiti doslovno, jer ovdje ima zaista svega, od masovno proizvedenih šalica za kavu i majica s imenom grada, do barbika odjevenih u mađarsku narodnu nošnju i plastičnih privjesaka za ključeve, no nađe se i jako zgodnih stvarčica. Prošli put, starija nasljednica si je kupila krpenu lutkicu, a mlađa drvenu škrinjicu "za svoje tajne"; ovaj su put odabrale obrnuto, pa sad obje imaju i lutkicu i škrinjicu. Zašto vam spominjem ovu tržnicu? Zato što je na njoj sve za euro-dva povoljnije nego drugdje. Nije to neka životno važna razlika u cijeni, no kupujete li više toga, ostat će vam za kavu.
Idemo dalje i stigosmo do kipa sv. Trojstva...
...ispred crkve sv. Matije iz 14. stoljeća.
Kad smo već u dijelu grada prekrcanom suvenirnicama, podijelit ću s vama jednu zanimljivu fotku...
Vidite li na njoj nešto neobično? Mađarska, ako niste prepoznali, nije izrezana u svom sadašnjem obliku, nego u obliku tzv. Velike Mađarske o kojoj mnogi nacionalisti još uvijek sanjaju te obuhvaća dio Slovačke, a bome i dio Hrvatske sve do Rijeke.
Prelijepa Ribarska utvrda, na prvoj slici sa spomenikom Stjepana I.
Ribarska utvrda vrlo je elegantna i na njoj je smješteno nekoliko kafića i restorana s čijih se terasa pruža prekrasan pogled na grad. Dok pijuckate kavu ili ručate uživat ćete i u zvucima klasične glazbe. (Ne, nismo tamo ručali, samo smo prošetali.)
Pogled na crkvu sv. Matije i ozloglašeni Hilton. Priča o tom hotelu prilično je kontradiktorna. Svi moji budimpeštanski prijatelji mrze ga iz dna duše, jer on za njih predstavlja agresivan ulet krupnog kapitala koji u svrhu ostvarivanja profita ne preže ni pred čime; naime, Ameri su, uz priličan diplomatski trud, a vjerojatno i pozamašnu svotu novca, tamo još u mračnim komunističkim vremenima uspjeli ishoditi dozvolu da jednostavno sruše štogod se na tom mjestu prethodno nalazilo i, eto, sagrade hotel koji je, blago rečeno, na toj lokaciji šaka u oko. Jedno jedino pozitivno mišljenje koje sam o tom hotelu čula, odnosno pročitala, bilo je u knjizi Andrasa Toroka, ali njemu sve manje vjerujem, a njegovu sam knjigu svrstala u kategoriju sponzoriranih preporuka i pažljivog product placementa (iako me je na prvi pogled bila oduševila).
Evo još jedan pogled na Peštu... Vidjet ćete zgradu Parlamenta, a skroz lijevo nalazi se most Margot, preko kojega smo prešli Dunav ne bismo li se vratili na peštansku stranu. (Da, da... Prilična štreka, a djeca su je odradila bez ikakvog problema!)
Spustili smo se do Dunava. Pogledajte nebo, sprema se pljusak.
Evo nas i na mostu... Tu je već počelo kišiti.
Cilj nam je bio stići na kolodvor Nyugati, jer se u njegovoj blizini nalazi dežurni poštanski ured, a nasljednice su htjele poslati razglednice svojim razredima. I, dakle, što je roditeljima činiti, nego dati se u potragu za markama. Tek što smo ih kupili, počelo je toliko pljuštati da nam kišobrani više uopće nisu pomagali, pa smo se sklonili u prvi lokal na kojeg smo naišli... MekDrek na gorespomenutom kolodvoru, smješten u prekrasnoj zgradi koju je u drugoj polovici 19. stoljeća sagradila tvrtka Eiffel.
Nakon nekih sat vremena pljusak je prestao, pa smo se prošetali natrag do centra... Ovo je pogled na kolodvorsku zgradu izvana.
Na mom FB profilu postoje mnogi ljudi koji se oduševljavaju recikliranjem paleta i njihovom uporabom za izradu različitih komada namještaja. Pa, evo nas natrag na Erzsébet tér (sjećate se iz prošlog posta?), tamo su od paleta napravljene ležaljke.
Kad smo već u centru, jesam li vam rekla da u Budimpešti možete kupiti Eva szardiniu i Janu, a na dosta sam mjesta vidjela i Mlinarove pekarnice. Što vidjela... Krknula burek!
U obilasku Budimpešte nikako ne smijemo preskočiti baziliku sv. Stjepana...
Na trgu ispred bazilike i u okolnim uličicama nalaze se brojne terase na kojim se može popiti kava i pojesti sladoled, što smo i učinili...
Međutim, u nedjelju oko podneva ponovno je počela kiša, pa grmljavina, pa još nešto jača kiša i stoga odlučismo put pod noge i... Napusili smo Budimpeštu, ali nismo išli kući!
Za kraj vas pozdravljam jednom retro-nostalgičarskom slikarijom, meni vrlo simpatičnom...
* * *
Nemoj da netko zaboravi! Klik... Lajk!
Post je objavljen 11.06.2013. u 16:02 sati.