Lokalni izbori u RH, 2013.
Sociološkim pojmom otuđenja političke moći provest će se na još jedom primjeru rasčlambe izbornih rezultata.
Zagreb.Drugi krug.
U drugi krug za gradanočelnika Zagreba ušli su Milan Bandić (nez. kan.) i Rajko Ostojić (SDP, koal.).
Milan Bandić je politikant s diplompm politologa. Rajko Ostojić je politikant s nekom drugom diplomom.
Zagreb je bio industrijsko, financijsko, kulturno, prosvjetno,sportsko, znanstveno, sveučilišno, političko i svekoliko središte u Hrvatskoj. Zašto nije bio središte Hrvata?
Zato što su industriju i financije držali nijemci, austrijanci, židovi i mađari (uglavnom).
Elementi stvaranja moći su bili u rukama nehrvata. Raspadom AU monarhije nastojanja (manje Kraljevine Jugoslavije, a znatno više FNR pa SFR Jugoslavije) razbijanja središta industrijalizacije i svekolike druge moći su ucrtala Zagreb u perfidnu (međunarodnim poveljama zapriječenu) politiku uništavanja (moći).
Komunisti su Zagreb postepeno rastakali i uništavali. Poslije Titove smrti, hiperinflacijom (produciranom na Topčideru, u Beogradu) izvučena je posljednja nada u spas Zagreba. Bez financijske moći, Zagreb je trajno onesposobljen za restrukturalizaciju, za tranziciju.
Globalnim preustrojem gospodarskih tokova (izmještanje industrije na Daleki istok) ionako slabašna zagrebačka privreda nije imala rezervnog plana. Osnovni plan komunista/boljševika je upravljanje gradom na njegovu štetu. Tu se Milan Bandić jako dobro snalazi. Ali ni Rajko Ostojić ne bi zaostajao.
Uništavanjem Zagreba i njegove moći, u želji oslabiti Hrvate, planeri su učinili uslugu Hrvatima. Oslobodili su ih teške zablude. Oslobodili su ih lažnog centra hrvatstva.
Sam grad, teško unazađen posljednjom vladavinom sdp/bandić vlašću, u tih posljednih petnaestak godina je poprimio fizionomiju bosansko/srpskih varoši (u koje spada i Beograd).
Komunisti/boljševici su uspjeli u naumu. U demokraciji su nastavili urušavanje Zagreba, kao što su to radili i za doba jednoumlja. Pokušaji da sve svedu na HDZ-ovu pljačku u pretvorbi je činjenično netočno. Jer bi uz pad industrije, koji se ne bi smio tumačiti vezanošću za zatvoreno istočno tržište koje se otvorilo zapadu, pri toj pljačku sve ostalo funkcioniralo (i kako je nastalo kao popudbina te industrije, jednako bi industriju štitilo i revitaliziralo).
To jasno upućuje na teže strukturalne pogreške te industrije, do tumačenja o kriminalnoj privatizaciji.
Provoditi sve te radnje, nakon demokratskih promjena, uz podršku birača je perverzija.
Nikad (što je vidljivo) Hrvati nisu bili poluga bilo kakve moći (u tom Zagrebu).
Vrijeme je (gledajući tu crvotočinu kako rastače Zagreb) da Hrvati uspostave svoje poluge moći (u kojima takav Zagreb nema što tražiti).
Zagreb je uistinu primjer otuđenja političke moći. I očit primjer izborne krađe. Pobijedio SDP ili nezavisni Bandić (koji je vjerno služio SDP-u i kao nezavisni kandidat nije sposoban prestati služiti istoj partiji, s kojom je zauzeo mjesto koje mu po sposobnostima ne pripada). Otuđenje političke moći, na štetu onih kojima ta moć pripada.
Nakon opetovanih objavljivanja upisa na temu otuđenja političke moći, bilo je vrijeme da tu teoriju primijenim u praksi ... Zagreb gori. Uskliknuh: Nismo se za to borili!
Zaključujem (opet): bez rušenja sdp-ova vlast se neće izborima poraziti.
Post je objavljen 04.06.2013. u 15:37 sati.