Viškovi. Nepotrebni, poput opustjelog sala
lijepe se za zdravi dio misli
kao za mišićavo atletsko tijelo.
A nismo li oduvijek bili amorfni
sašiveni od raznih dronjaka
više ili manje skladnih nijansi sive boje?
Reći ćeš, sivo i ružno.
Ali bar u istom tonu
ako ništa drugo.
Možda me jednom
ta tvoja siva
bezlična
amorfna
ruka
uhvati
i odvede
u jedan sasvim novi,
prekrasno sivi svijet.
Mišje se nadam.
Post je objavljen 30.05.2013. u 19:31 sati.