Marketing
Umjetnost risanja i brisanja
Zbog čega se mladi ljudi tetoviraju? I zbog čega baš najviše na leđima? Zašto ne na tabanima? Ok, na nekim mjestima, da ih ne spominjem, sigurno ima poneki... ma ne... veći broj... to već nekako i razumijem. Ali ne razumijem čemu služi tetovaža, koju nikada sam ne možeš da vidiš?
Pa iako to neki objašnjavaju tako da se ovdje radi o umjetnosti a ne o tome da se slijedi moda, mislim da se ipak više radi o ovom drugom. Kao naprimjer kada jedan 14-godišnjak počne da puši jer svi oni sa kojima stoji u dvorištu ili na sportskom igralištu to rade. Naime jadnik zna točno da, ako ne počne da dimi kao i ostali, neće dugo stajati s njima nego pored njih. E 14-godišnjak kadtad shvati štetnost cigarete ili pušenje izađe iz mode, pa on, kao i svi ostali prestanu pušiti, ali šta je sa tetovažom? Nju ne možeš odbaciti.
Pitam se onda zbog čega se niko nije sjetio da si da napraviti tatoo sa bezbojnom tintom. Doduše tada se ne bi vidjela, ali je ipak umjetnost zar ne …
Čekam dan kada će u oglasima kod traženja partnera osvanuti nova kratica TN – tetoviranje nepoželjno. Ali šta će onda raditi oni milijuni žena i muškaraca sa onim zastarjelim plavim „umjetninama“? Sa onim „With Love, forever“ i sa svim onim leptirićima koje vire iz dekoltea i izgledaju tako kao da je naramenica grudnjaka na tom mjestu napravila prljavu mrlju... ili ružice koje vire iz slipa, na donjem dijelu trbuha, odnosno vrište sa „onog najvrijednijeg“.
E, tada će biti novih radnih mjesta. Naime, počeće se masovno otvarati studija za skidanje tetovaže i mnogi mladi će pohrliti u te radionice zbog dobre perspektive a i zbog toga što će ih nesretni roditelji sa „tatoo tamo ili tatoo onamo“ nagovarati da izuče taj obrt, nadajući se da će se i oni moći na jeftin način osloboditi onoga što je zastarjelo i postalo out. Velika briga će pasti na pleća ove nove generacije, ona će biti obilježena kao PT ili TO-generacija (PT = protivnici tetoviranja, OT – odstranjivači tetovaže). To nekako ne djeluje lijepo kao na primjer hippy ili punk:
Međutim, novoj generaciji to neće biti veliki problem. Dobro je poznato već stoljećima da sva djeca novog doba, uvijek teže da se pri traženju nečeg svoga, što će biti karakteristika samo njihove generacije, vode prvenstveno time da se to nipošto ne smije dopasti roditeljima. Zbog čega bi, dakle, sada bilo drugačije? Ne mogu si predstaviti nikako da oni, rođeni u godinama prelaska iz prvog u drugi milenijum imaju tetovažu na tijelu. I tada će tetovirani roditelji da se suoče sa problemom, jer mladost uvijek pobjeđuje starost... tako je uvijek bilo i tako će i ostati.
I baš u današnje vrijeme, koje je vrijeme brzog života, brzih promjena i anonimnosti, dolazi se na ideju: skinuti se, dati istetovirati neku modernu „slikicu“ i to na onome što je čovjeku najvrijednije, ono što je najsigurnije da pripada samo njemu, naime, na tijelu... ugravirati neku prolaznu ljepotu za koju nismo čak ni sigurni koliki joj je rok trajanja? I sve to nazvati umjetnošću. Meni je to pomalo nejasno.
Ja ne volim tetovaže, ne bih si mogla nikako predstaviti sliku da ležeći u krevetu gledam u leđa mog“mužjaka“, sa kojih neki zmaj sipa vatru iz grla i koji samo što ne skoči na mene i ne proguta me... već me na samu pomisao hvata jeza... ne to ne bih mogla...nema tih para.
Jedan postoji, jer svako pravilo ima izuzetak. Ali. molim vas, nemojte me izdati.
Post je objavljen 19.05.2013. u 15:47 sati.