Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/hrhb

Marketing

IV. Vazmena nedjelja - Krist Jaganjac i Dobri Pastir usred svoga stada



»Neće više gladovati ni žeđati, neće ih više paliti sunce niti ikakva žega, jer - Jaganjac, koji je posred prijestolja, bit će pastir njihov i vodit će ih na izvore vodâ života. I otrt će Bog svaku suzu s očiju njihovih.« (Otk 7,16-17)

Hvaljen Isus i Marija!
Draga braćo i sestre!

U našem društvu današnjice i mi kršćani često se dajemo zavesti od drugih, računajući jedino na korist i ne gledamo na pravi napredak čovječnosti u nama i oko nas.
Zato i nama danas Krist se nudi da bude naš predvodnik.
On želi samo jedno: oslobođenje čovjeka od svake sputanosti i zla. On je naš Pastir.
Isus je Dobri Pastir koji je za svog mesijanskog djelovanja uprisutnjivao pastirsku brigu Božju za ljude.
Iz svog uskrsnog proslavljenog stanja, On i dalje ostaje naš Dobri Pastir koji nas kroz povijest sabire u Crkvu, hrani svojom riječju i sakramentima te nas vodi prema vječnim Očevim pašnjacima.

Stoga današnja Liturgija je sva usredotočena na liku Krista Jaganjca i Pastira.
U stvarnosti osobe Isusa Krista se identificiraju likovi Jaganjca - Sluge Jahvina i Pastira - Vođe naroda Božjega u svojem neprestanom duhovnom - vjerskom izlasku.
U prvom liku Jaganjca - Sluge izražena je blizina Isusova s nama u kojoj Sin Božji želi biti u svemu sličan nama, osim u grijehu, želi podijeliti s nama našu sudbinu sve do smrti gdje je prolio svoju nevinu krv za naše Otkupljenje.
U drugom liku Pastira - Vođe izražene su ljubav i milosrđe Božje prema nama ljudima u osobi Isusa Krista.
Tako je vrhovni Pastir naših duša osobno prošao put koji i nama pokazuje: put križa ili »velike nevolje« koji vodi u vječnu sreću kraljevstva Božjega.

Isus Krist, Dobri Pastir jest živi model pastira za sve one koji u Crkvi njegovoj vrše pastirsku službu.
Ako pastiri Crkve ne ljube svoju braću i sestre osobnom, uljudnom, kršćanskom, ohrabrujućom i utješujućom ljubavlju sve do potpunog istrošenja svojega života za svoje stado bez ikakvih osobnih interesa, onda nisu pravi suradnici jedinog Pastira Isusa Krista.
Istu obavezu treba osjećati svaka kršćanska zajednica prema mnoštvu djece Božje.

Kao Pastir, Krist uspostavlja osobne odnose sa svakim od nas pojedinačno svojom ljubavlju koja prožima cijelo naše biće.
On nas osobno poznaje i prisutan je s nama i u nama svaki čas našega života.
Kao Jaganjac Krist nam doziva u pamet da je njegov život darivanje za druge, a ne iskorištavanje drugih; služba, a ne vlast; žrtvovati se za druge, a ne žrtvovati druge radi svojih interesa.
U Isusu koji postaje Jaganjac da bi mogao biti žrtvovan i da bi nas oprao svojom krvlju od naših grijeha i koji postaje kruh da bi nas hranio za život vječni, mi vidimo lice milosrdno Boga Oca koji se brine za svoju djecu.
To je Bog u službi čovjeka: to je Bog koji se otkrio - objavio nama u Isusu Kristu, zaklanom Jaganjcu koji je postao Pastir svojega stada.

To je poruka vjere i života svima nama kršćanima, pastirima i stadu da budemo živi svjedoci njegove prisutnosti kao Jaganjca i Pastira među ljudima.
I mi trebamo uvjeriti ljude našega vremena da nemamo nikakve želje da gospodarimo i dominiramo nad drugima, nego samo da služimo da bi pomogli svima da se bolje razumiju kao braća i da bismo zajednički ostvarili humanije i za sve pristupačnije društvo, odnosno zajednicu ljudi zasnovanu na istini, pravdi i ljubavi.

Stado Kristovo ne može se zatvoriti u samo sebe, nego se mora širiti i svoju vjeru u Krista i njegovu ljubav na druge prenositi. U tome je sva tajna uspjeha apostola Pavla i Barnabe, navjestitelja sveopćeg spasenja, koji nakon što nisu bili prihvaćeni od svojih sunarodnjaka, obraćaju se poganima i navješćuju im Božju riječ spasenja, bio je to vrlo važan zaokret u razvoju prve Crkve. Ta će usmjerenost, poslije manjih razumljivih kolebanja, sasvim prevladati i Crkvu otvoriti svim narodima.

Koliko je to bilo krivo Židovima toliko je razveselilo pogane. Sada su i oni imali pravo na Božju milost pa su novu vjeru prigrlili svi oni koji su imali barem malo smisla za duhovne vrednote.
»Pogani koji slušahu, radovahu se i slavljahu riječ Gospodnju, te povjerovaše oni koji bijahu određeni za život vječni.« (Dj 13,48)

Ovdje vidimo pastirsko služenje misionara koji unatoč teškoćama uprisutnjuju brigu Isusa Dobrog Pastira.
»A učenici se ispunjahu radošću i Duhom Svetim.« (Dj 13,52)
Krist nikad neće pridobiti mnoštvo svojih izabranika nekom demagogijom. On je sam svojom krvlju platio cijenu našega spasenja. Cilj kojemu nas on danas vodi jest pravi život. Taj život koji je on donio mi već sada uživamo, a punina nas čeka u vječnosti.

Zato u Knjizi Otkrivenja govori sv. Ivan Krstitelj da vidi kako svi otkupljeni u nebu stoje pred Božjim prijestoljem i pred Janjetom - Kristom obučeni u bijele haljine krsne milosti, a u rukama im palme, znakovi mučeničke i uopće kršćanske pobjede.
Svi »ovi dođoše iz nevolje velike i opraše haljine svoje i ubijeliše ih u krvi Jaganjčevoj« (Otk 7,14).
Božji Jaganjac je bio s njima, uvijek su ga imali na raspolaganju pa su u njegovoj krvi po sakramentima mogli uvijek iznova prati svoje krsne haljine kad bi ih uprljali hodajući zemaljskim cestama. Ono što su činili na zemlji služeći Bogu u hramu svojih zajednica to oni sada nastavljaju u nebu izravno pred prijestoljem samoga Boga i pjevaju mu dan i noć, bez prekida.
Uza svu božansku uzvišenost Božje se veličanstvo spušta među svoju djecu i s njima prebiva.
Zato je njihova radost u nebu vječna. Oni »neće više gladovat ni žeđati, neće ih više paliti sunce niti ikakva žega, jer - Jaganjac, koji je posred prijestolja, bit će pastir njihov i vodit će ih na izvore voda života. I otrt će Bog svaku suzu s očiju njihovih« (Otk 7,16-17).

Uskrsli Krist preuzeo je to Božje svojstvo, jer ga je u toku svog povijesnog ministerija uprisutnjivao svojim postupcima prema bolesnicima i raskajanima te prema svima koji su bili gladni riječi Božje.
Sve to nam govori da je proslavljeni Krist i danas naš dobri Pastir koji nam omogućuje da peremo svoje životne haljine u njegovoj krvi te nas vodi na izvore životne vode svoje milosti. Isus je postao naš dobri Pastir zato što se prije žrtvovao za nas kao Jaganjac.
On nas pozna svakog poimence i osigurava nam život vječni.
»Ja im dajem život vječni, - kaže Isus - te neće propasti nikada, i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke.« (Iv 10,28)

Iz svog uskrsnog stanja Krist to sada čini po vidljivim pastirima Crkve koji kršćanskoj zajednici treba da svjedoče duhovne vrednote svojim osobnim životom i svojom službom.
Zato ova Nedjelja Dobrog Pastira slavi se u Crkvi kao međunarodni dan duhovnih zvanja.
Oni koji u redovničkom i svećeničkom zvanju izbliže nasljeduju Krista djevičanskog, siromašnog, Ocu poslušnog i ljudima otvorenog, uprisutnjuju Isusovu pastirsku zadaću u Crkvi i svijetu kroz povijest.

Danas molimo da oni koje je Bog pozvao u redovnike, redovnice i svećenike ustraju u svom zvanju.
Molimo za sve koji se spremaju za duhovni poziv i za one koje Bog zove iz današnjih vjerničkih obitelji da se mognu odazvati tom Božjem pozivu i skupa s Kristom Dobrim Pastirom skupljati ljude u jedan narod Božji u ljubavi Boga Oca.
Ljubav koja veže Oca sa Sinom je zapravo ta životna snaga koja veže kršćane međusobno i podržava ih u njihovoj borbi protiv zla u svijetu.
Zato Isus i kaže: »Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih, i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Očeve. Ja i Otac jedno smo« (Iv 10,29-30).
Kada kršćani budu ostvarili to jedinstvo vjere i ljubavi s Gospodinom i međusobno, onda će moći u potpunosti dati svjedočanstvo svijetu da oni doista »slušaju glas« Kristov i da ih »on poznaje« i da oni »idu za njim« (usp. Iv 10,27).

Amen!
Hvaljen Isus i Marija!

Čitanja: Dj 13,14. 43-52
Ps 100,1-2. 3. 5.
Otk 7,9. 14b-17
Iv 10,27-30

Jakov Ripić

Post je objavljen 21.04.2013. u 17:54 sati.