.."To definitivno moraš biti ti. Tebi vjerujem. Ako su ti gole grane tako predivne na svakoj fotografiji, onda ću i ja ispasti divna..tebi..."..rekla sam dok smo pričali o promjeni moje fotografije na onom drugom mjestu na kojem pišem..
......
Samo me stavi u centar svog kadra. Izoštri. Zumiraj.
Ali me stavi u centar. I mijenjaj samo boje pozadine.
Ne štedi vrijeme. I budi odlučan i hrabar na okidaču.
Promijeni perspektivu. Promijeni kut gledanja.
I samo gledaj. Gledaj duboko. I stavi me u središte, u centar, poput mete koju gađaš.
Znam da ćeš pogoditi bez greške.
Ja ću samo mijenjati poglede i osmijehe . I neću niti trepnuti. Obećajem ti. Gledat ću ravno u tebe. U centar. U metu.
I bit ću sve što trebam biti. Ono što sam bila i što jesam. I želja i sjeta, čežnja i glad. Čipkasta nevinost negdje ispod vjeđa i ona vrištuća strast do kostiju
Ti znaš da mi je drugo ime Metamorfoza. Ali trebam centar. Točku. Središte.
I možeš me skenirati dubinski, snimiti rendgenskim zrakama, pod svakim kutem, iz svake pozicije.
I postat ću u trenu djevojčica pink nevinih usana, nježna i sjetna. Neće proći ni tren, a ja ću postati ljutnja, ne ogorčena, ne inatljiva, već bikovski tvrdoglava i uporna u nastojanju. Treptat ću dugim crnim trepavicama a kosa će se crvenjeti. Možda me nećeš ni prepoznati. Možda će ostati samo slutnja.
I bit ću ti čekanje bez kraja i odlazak bez zbogom. Bit ću ti bijeg i povratak.
Zagrljaj i pljuska. Mekoća od svile i oštrina riječi.
Misao na koži i dodir u dahu neke hladne noći. Slovo i slog kojim počinješ rečenicu.
Samo me stavi u centar. Izoštri. Zumiraj.
Traži najbolju mjeru, okreni za mnogo nepostojećih stupnjeva
Nađi onu izmaštanu konačnu točku koja će postati moja. Tvoja.
Ona među nama. Središte
I nemoj reći niti riječ. I neću reći niti riječ.
Samo ću mijenjati pozadinu. I poglede. Osmijehe. Neću niti trepnuti, obećajem još jednom. I promijeni smjer vjetra, mijenjaj godišnja doba, boje i sjaj, titraje mjeseca i zvijezda, dužinu dana i noći. Promijeni pozadinu stotinu puta, ja ću ostati postojano prisutna. Između svih mojih samoća, između svih tvojih bjegova. Negdje na sredini , gdje tuga sreće radost i gdje glad za životom susreće ispunjenje. Tamo je moja točka koju sam tražila. Ona linija gdje se dotiču sunce i mjesec. U krupnom planu. Tamo je moje središte i meta.
I tamo znam da sam divna. Možda bez pink usana i bez najgušćih treperavih trepavica. Ali u mjesečevoj haljini . Konačno sam našla svoj broj. Onaj sa mirisom ljetnih noći i okusom višanja.
Izoštri...
Zumiraj...
Post je objavljen 18.04.2013. u 21:52 sati.