Upropastavas mi jednu od najdrazih grupa, da znas...
Ne mogu upaliti niti jednu pjesmu od Opće opasnosti da me ne podsjeti na tebe...
Glas...
Pogled...
Svaka opisana situacija u pjesmama...
Da ti nije palo na pamet.
Da se nisi usudio opet mi se zavuci u misli.
Davno sam te izbacila iz srca, neces me potaknuti da te pustim opet!
Nema šanse...
Jer pobjegao si, od mene, od nas...
Da ti nije palo na pamet vraćati se.
Ne postojimo, kao što si govorio da nikada ni nismo postojali...
Nemam te namjere opet pozvati da mi dodeš.
Ne postojiš, nema mjesta za tebe u meni...
Ti si samo sjena koja mi uzburka srce i misli...
Žao mi je...
Ali ne volim te...
Nisam više djevojčica koja je padala na tvoje uvojke,
koju si mogao uhvatiti nespremnu da ti se nasmije...
Postala sam žena koja se noćima grije uz voljena muškarca,
koja NJEMU daje sve ono što je moglo biti tvoje...
Ti si misao...
Prošlost koja je pobjegla...
I ja te se ovako sjetim...
Ništa više...
Nemoj se truditi... Prekasno je da se vratiš...
Kako si pobjegao tako i ostati tamo...
U prošlosti...
I opet pustit ću suzu na svaki takt ove pjesme...
Ne zato jer te volim...
Već zato jer sam te voljela...
Post je objavljen 19.03.2013. u 17:59 sati.