Ponekad mi padne na um
napisati pjesmu
al'...
onda se prepadnem laži
koje lako,
tako
mislim,
mogu stanovati u njoj
Kamuflirati se u perfidne
oblike pukih želja,
snatrenja u oker romansi
njezinim nagnućima,
ka kliskom i opasnom otvaranju svakom slovu
Pa onda
valja mi,
svakako,
punim jedrima
a tuđim plućima
žvakati grafit
i dosićavati se halapljivo
u priprostoj gladi za
blesavom strasti koja strepi
nad ljepotom
a sve stidljivo
i vidljivo
stiščući koljena
krvava i plava
poderana
u svagdanjem
trku
za
nekim novim lažima
kojima čovjek
jer...ima takve volje
gotovo rado
uvjerava sebe
da je dobro
čak i onda
kad istina postane
preuska
za stih.
Ponekad mi
Ali samo ponekad, na um padne napisati pjesmu
Al onda zagubim olovku
ili joj samo
pojedem vrh
pa tako spasim
dušu
i svoju i njihovu i tvoju
Radije
u tišini smišljam
neki posve novi trik
kojim ucrtat će se
opet
prividan osmjeh
na licu
i mene i tebe i njih.
Post je objavljen 13.03.2013. u 14:48 sati.