Marketing
MOJE PROLJEĆE
"Da bi sebe spriječio da razmišlja, nastojao je da čitav dan bude zaposlen poučavanjem, studiranjem, molitvom, pjevanjem Psalama."
- Isaac Bashevis Singer
Šalom!
Vidim mnogi se raspisali o proljeću. Evo i mojega doprinosa. Žao mi je samo da nemam bolju kameru da snimim kakav cvijetak… možda bih završila na naslovnici.
Dakle, stiglo je proljeće. Nikada se nisam toliko veselila proljeću kao ove godine. Zapravo, nikada se nisam veselila proljeću uopće, jer mi je najgluplje godišnje doba.
No ove godine, ova zima bila je za mene najteža do sada. Inače volim zimu, ali ova je bila izuzetno teška, jedva sam ju preživjela. Nazvala sam ju "crna zima". Ne, nije mi nitko umro, nisam bila bolesna, nisam bankrotirala… ali ćopila me nekakva depresija i nije me puštala nikako.
Cijelu zimu nije me napuštala slutnja da se bliži taj novi svjetski rat i globalna katastrofa. Nema dana da ne osvane neka vijest kako se naoružavaju te zemlje, kako isprobavaju oružje, prijete. Analitičari kažu, sprema se rat između kršćana i muslimana… A ljudi, valjda su već i oguglali, pritisnuti drugim problemima, kao da ne obraćaju pažnju više. Niti na to, niti na haarp, kemtrejlove, uopće na sve to monstruozno oružje, koje nas već ubija polako, ali i dokrajčiti će nas sigurno, možda uskoro…
Eto i papa je otišao i doći će uskoro novi, a prema poznatom Malahijevom proročanstvu, taj novi biti će i zadnji, neće vladati dugo, kada će doći do razaranja i propasti svijeta. Sve se to nekako uklapa… i ja zaista mislim kako se bliži taj rat… ta globalna katastrofa.
Bojim se ostati bez krova nad glavom, bojim se bolesti i gladi, bojim se svega, najviše zbog svoje djece.
Rekla sam svojemu mužu da bih u ovakovoj situaciji bila najsretnija da sve rasprodamo i odselimo se nekamo u prirodu, u šumu, na planinu… čim dalje od grada, da nađemo neko skrovito mjesto, gdje ima izvor i nezagađene zemlje i počnemo se baviti poljoprivredom. Da sami proizvodimo svoju hranu, jer sigurna sam da će biti velike gladi.
On mi je rekao da to možemo učiniti sebi, ali ne i našoj djeci. Eto, kojega li paradoxa.
U takvom raspoloženju prošla mi je cijela zima.
Sivim i sumornim danima nikako se nije nazirao kraj, a to je pojačavalo još i moju klaustrofobiju… Takvo vrijeme ne da ti van, samo te tjera u kuću, a i vani, imala sam često osjećaj da mi se nebo spustilo na glavu…
Zvukovi koje samo ja čujem i nitko drugi iz moje okoline (ponekad ih čuje i moj pas) izluđivali su me jače i češće nego inače.
Vidim sjene… nekakva bitja koja ispunjavaju prostor. Neke su tamne, neke svijetle. Ponekad ulaze u mene. Tamne sjene, kada ulaze, osjetim bol…
No, neki dan, baš kada je počelo proljeće, osjetila sam da je došlo, i ljudi oko mene su pričali da je stiglo proljeće… taj dan došla sam doma sa posla, iscrpljena potpuno i kao obično, otišla u svoju sobu i hitila se na krevet da se malo odmorim. Obično ležim i gledam u plafon, ne spavam, razmišljam. Taj put utonula sam u san, ali samo na kratko.
Kada sam otvorila oči, osjećala sam se vrlo ugodno, opušteno. Krevet mi je uz radijator, bilo mi je toplo… ležala sam tako, a onda sam ugledala nedaleko od sebe nešto okruglo, mislim da je to bio orb. Ovaj, bio je ružičaste boje sa tankim tirkiznim rubom. Niti najmanje ga se nisam uplašila, naprotiv bio mi je zanimljiv i razveselio me… jer kada sam jače obratila pažnju na njega, njegova boja postajala je intenzivnija, ako sam želela da se približi, on se približavao, ako sam željela da se udalji, on se udaljio… Igrala sam se tako sa njim.
Toga dana odlučila sam da ću više pažnje posvećivati malim stvarima i to lijepim stvarima, koje me vesele, a ima ih, samo treba obratiti pažnju.
Tako je počelo proljeće.
Danas je Osmi mart. Moj dragi, čestitao mi je i donio mali dar…
Cvijeće i moji omiljeni bomboni
Ja sam za svoju obitelj ispekla kolač.
Često improviziram, tako sam i sada. U tijesto sam stavila
već kuhano i ocijeđeno proso, brašno, prašak za pecivo, vanilin šećer, naribanu koricu limuna, malo soli, malo smeđega šećera, malo margarina. To sve nisam mjerila, već od oka.
U pleh sam stavila pola tijesta, zatim sam premazala džemom od limuna, stavila voće iz kompota i odozgo stavila drugu polovicu tijesta. Kolač se ispekao, prelila sam ga rastopljenom čokoladom i to je to!
Džem od limuna
Kolač
Post je objavljen 08.03.2013. u 18:45 sati.