Marketing
Gospina mjesečna poruka vidjelici Mirjani, 2. ožujka 2013. godine
Blijesak križa u mračnom obruču svijeta
„0tvorite se Bogu kao cvjetovi suncu“, govorila nam je Gospa prije puno godina i pozivala u svjetlost vjere, na trnoviti put kušnje, praštanja i odricanja koji vodi u radost nebesku, u ljepotu i mir Božjeg zagrljaja, koji razgoni tamu svijeta i osvjetljava zrakama istine. Od prvog dana međugorskih ukazanja odvraća nas od tvrdoće srdaca, od začahurenosti i okova sebeljublja, od uzništva prolaznom, od zebnje kojom nas ispunjava nepovjerenje u snagu ljubavi, naša neodlučnost i kalkuliranje, naša omlačala i zakržljala vjera, naš bijeg od istine s kojom se ne želimo suočiti. I danas nas pita ljubimo li Boga iznad svega, jesmo li spremni bezuvjetno ljubiti, postiti od svih perfidnih ponuda, čistiti se u pokajanju koje će nam otvoriti zaslijepljene oči, koje će nas privesti svjetlu nade i približiti istini raspela, preobraziti u djecu Marijinu.
Umjesto da se otrijeznimo od podvala svijeta, da se odmaknemo od širokog puta propasti, mi se i dalje opiremo spasenjskoj svjetlosti križa i životodajnoj ljubavi Isusovoj. Rastačemo se u neposluhu, prkosimo dobroti i milosrđu, vjerujemo svemu što nam se nudi i podmeće, što nas odvlači od smisla življenja, što nas uvlači u očaj i pomrčinu, dok žedni, pokraj čistog izvora, pijemo ustajalu vodu. No mi se i dalje radije klanjamo zlu i nemoćni se koprcamo u mreži lažnih obećanja. Zašto ne vjerujemo Onome koji nas je svojom žrtvom otkupio, zašto ne uzljubimo Onoga koji nam je poslao Spasitelja, zašto ne poslušamo onu po kojoj je Bog podigao palog čovjeka? Zašto se ne priklanjamo Gospinim porukama, majčinskom savjetu koji dopire iz dubine njezina Bezgrješnog srca? Zašto ne prihvaćamo puninu istine kojoj je Djevica najveći svjedok?
Hoćemo li i dalje kraj sebe držati dva stolca pa kliziti s jednoga na drugi kako vjetar puše, razapeti između savjesti i probitaka, između ugode i neugode, između dana i noći, između odricanja i raskalašenosti, biti u službi istini ili robovati zabludama. Hoćemo li se u Godini vjere bar malo razbuditi, odmaknuti se od opijata i zamagljenosti te poslušati razum na koji se i prečesto pozivamo. Ali ne razum koji je već odavno otrovan premisama izokrenute logike, koja nas je dovela do potpune nelogičnosti kojom su ispunjeni ljudski zakoni i svjetonazori, već zdrav razum koji ne isključuje vjeru i ne odbacuje smisao i razlog ljudskog postojanja.
Preispitajmo što je poklad naše vjere, a zatim se vratimo poniznoj službenici Božjoj, na nebo tijelom i dušom uznesenoj, ustoličenoj za Kraljicu neba i zemlje. Ako ne prihvatimo dogmu o Marijinu uznesenju, onda nam je vjera labava i nesigurna, onda su i njezina ukazanja puste nebuloze, a njezine jasne i umilne riječi tek somnabulističke tlapnje mnogih vidjelica i vidjelaca. Ako se u njoj nisu ostvarila sva Isusova obećanja, onda ni sami nemamo što tražiti na putu nade, nemamo svjedoka koji će nas krijepiti i jačati u ovom vremenu otpada, nikoga tko će nam svjedočiti o svrsi života, tko će nas voditi i tješiti, tko će nam pokazati radost nebesku. Gospa je slika Sinovih riječi, plod evanđeoske svjetlosti preko koje dolazi pomirenje između Boga i čovjeka, u njoj se prožima vremenito i vječno, ona je uzor i smjerkaz koji pokazuje na rajska vrata, svjetiljka što gori sjajem Presvetog Srca Isusova, sva uronjena u Boga i njegovu volju. Ako se odreknemo istine o Mariji, izgubit ćemo oslonac u vjeri, odbaciti ruku koja nas vodi, prezrijeti posredništvo njezinih molitava i zagovora koji nadjačavaju milosrđe nad pravdom.
Gospa nas poziva da joj budemo slični jer je ona jedino ljudsko biće koje nam može biti uzor, koje nije prevrtljivo i nestalno, jedina duša koju nisu onečistili pipci grijeha, jedino srce koje potpunom ljubavlju kuca u Stvoritelju. Preklinje nas da se otvorimo Isusovu nauku, da živimo po Sinu, da se ispunimo njegovim glasom pa ćemo postati, kao i ona, blagoslov i mir svima koji lutaju u tami. Od naših molitava i posta, koji mijenjaju duh i obnavljaju srca, Isus će isplesti svjetlosni vijenac u srcu Križa, oružje ljubavi koje će bljesnuti sunčanim sjajem, protjerati gusti trulež opačina i razbiti mračni obruč koji se nadvio nad krvotokom svijeta te stišće zlobom i mržnjom, guši, razara i ubija.
U vremenu kad se razmahao knez propasti, kad je zarobio mnoge duše i onečistio srca, kad je za sobom povukao zabludjele, kad je prestrašio mlake i utišao nesigurne, dolazi Gospa da nam donese zraku ljubavi, da nas ohrabri i ojača, da nas odmakne od strahova i očisti od mrakova, da nam radošću priopći početak Velikog Božjeg plana, ispunjenog ozdravljujućom istinom međugorskih tajni, velikom lustracijom koja će osloboditi dobro od zla, pročišćenjem koje neće biti od svijeta jer svijet je sklon progonu istine, voli tamu i guši svjetlo. Potrebno nam je strpljenje, vjera i molitva, a Majka će se pobrinuti da se sve na dobro završi.
Post je objavljen 02.03.2013. u 13:31 sati.