Jutros sam se probudila s Oscarom. Za ostale prije iz mog portuna ne garantiram.
Jedna je nagluha, druga nema vremena za priču, treća je svježe četvrti put udata, ostajem ja koju je probudio lavež Oscara, maltezera sa susjednog balkona.
Ostati gluh na lavež kućnih ljubimaca, pasa, mogu shvatiti. Za zatvaranje očiju na istupe predstavnika izvršne Vlasti, Josipovića, kompozitora, trenutačnog predsjednika države Hrvata, Srba te ostalih nacionalnih manjina i ono malo preostalih građana, nema opravdanja. Ne uzvratiti na nebulozne izjave navedenih, graničilo bi se sa debilnošću.
Pukla sam. Trebala su stoljeća da nam se ponovno pojavi Marija Antoaneta u liku predsjednika Josipovića. Umjesto njene čuvene poruke gladnom narodu: -„Jedite kolače kad već nemate kruha“, servira se ovovremenska poruka:
„Naša je velika boljka u kulturi kukanja. Većina je spremna više kukati nego raditi i to se mora promijeniti“, rekao je predsjednik Josipović jučer na Institutu za inovacije. Inovativno, nema šta.
Pametnom dosta, debilnom treba pustiti ponovno snimke nastupa Josipovića & Ingrid nacionale.
Kukam. Drugi rade. Na štetu Hrvatske i u svoju osobnu korist.
Ciklona sa Zapada u liku MMF-a se ubrzano približava.
Jedni idu u EU parlament, drugi u Remetinec, treći u mirovinu s otpremninom...Meni preostaje odlazak u P.M.-u.
Lavež kastriranih cuceka postaje nebitan.
Bitno je vrijeme kojeg je sve manje.
Vrijeme, vreme, vrime je nebitne laveži. I bitne pjesme.
Tko vas hebe, road show traje.
Post je objavljen 28.02.2013. u 08:12 sati.