Marketing
Bengalski tigar
I da ti tajnu otkrije
da ti tijelom caruje
i da ti mišlju trguje
tvoj čovjek zna
I da te snagom opije
da te okom bičuje
i zadovoljstvom daruje
tvoj čovjek zna
Budimo realni, ponekad sam stvarno predivno patetična 
Što se u međuvremenu dogodilo? Isto kao i uvijek. Dojadio mi je. Posto mi je naporan i dosadan i sad ga se samo ne mogu otarasiti. Ja zaista ne znam odabrati.
Osim sporadičnih javljanja vrlo mnogo i nadasve fatalnih osoba, čime sam se dalje bavila?
Daljnjim razvojem scenarija za sapunicu, naravno. Bitno da nikad nije dosadno.
Dakle, jedne krasne večeri sam planirala izaći na jednu običnu i dosadnu kvartovsku cugu s prijateljicom iz davnih dana (osnovnoškolskih, to je zaista bilo davno).
I dok sam čekala da se ona smisli i dogovori sama sa sobom kad se vidimo, ostavila sam koju mudru misao na forumu. I upala u prepisku s jednim forumašem. Napisao mi je da mu djelujem kao potencijalno dobar supijanik i pitao želim li ga voditi na pivu. I ja sam rekla da može jer mi je bio zabavan, iako mi nije bilo do upoznavanja novih osoba. Ja sam ipak sasvim asocijalna osoba.
A i odlučila sam biti u trajnom celibatu. Dobro, možda ne trajnom, ali dugom. Jako dugom. Možda čak godinu dana.
I stvarno mi se nije išlo na kavu jer mi je bilo vruće i morala sam učiti i nije mi uopće bilo do upoznavanja ni sa kim. I jednom sam odgodila i planirala još jednom, ali eto, otišla sam.
Zapravo, dodali smo jedno drugo na fb, pa sam vidjela da je u vezi i shvatila da je stvarno samo riječ o prijateljskoj kavi sa zanimljivom osobom s foruma.
I trebalo je ostati samo na jednoj kavi. Ja sam imala crveni nos i kihala zbog alergije. I bila dosadna i nezanimljiva kakva samo ja znam biti. Trebalo je ostati na toj jednoj kavi. Jebi ga 
Naravno nije. Osoba koja zaista zaista ne želi ništa ništa ništa i ne želi više biti rezervni igrač na klupi ne predlaže osobi koja je jako jako jako zauzeta da će joj doći prikratiti vrijeme u noćnoj smjeni i ne pojavljuje se u najkraćoj haljini koju ima s limenkama pive i glupavim osmijehom.
To nitko normalan ne radi.
I nitko normalan se ne spušta s vrha brda u štiklama (i usput objašnjava nepoznatim osobama da ne, ne zna popraviti motor) usred noći i opet dolazi kratiti vrijeme drugoj nenormalnoj osobi u noćnu smjenu.
Moram napomenutu da je to kraćenje vremena zaista samo gledanje filmova. Prošlo je neko vrijeme dok nije prešlo u nešto više.
U svoju obranu mogu reći da sam zaista zaista htjela prekinuti sve skupa kad sam shvatila da je sve otišlo predaleko. Već sam započela razgovor i usred razgovora zaključila da još neko vrijeme želim biti nečija lutka. Njegova lutka zapravo.
I tako sam postala lutka. Ili možda bengalski tigar? Ipak moj čovjek zna...
Post je objavljen 23.02.2013. u 21:50 sati.