Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/satanpanonski

Marketing

Odgovor uredništva bloga Zoranu Tučkaru i njegovim asocijacijama

Nedavno, na linku: www.muzika.hr "recenzent" kompilacijskog CD-a Zoran Tučkar, maltene je napao čitav projekt, uspoređujući Satana Panonskog s Thompsonom, itd... Ovo je naš odgovor "neupućenom novinaru":

KOMPILACIJSKI «TRIBUTE TO» POSVEĆEN SATANU PANONSKOM NAIŠAO NA OSUĐUJUĆU SUBJEKTIVNU RECENZIJU NEUPUĆENOG „NOVINARA“

Da uvijek netko mora imati nešto protiv tuđeg hvalevrijednog uloženog truda, u ovom slučaju radi se o kompilacijskom CD-u „Oči u magli“ na kojemu se petnaest bendova predstavlja obradama pjesama pokojnog Ivice Čuljka alias Satana Panonskog, pokazao je i Zoran Tučkar autor „recenzije“ naslovljene „Spušta li se opet gusta magla?“. Osim što Tučkar priziva, ničim izazvan glede kompilacijskog uratka, ratnu avet, i aludira spornim naslovom na istu, iz objavljenog teksta na stranicama portala www.muzika.hr vidljivo je da on niti zna išta o punku kao pokretu, niti o punku kao neizostavnom fragmentu underground glazbenog, ali i puno šireg, izričaja. Tako se, već iz prvih iščitanih redaka da zaključiti kako se autor teksta šlampavo i naivno povodi za gotovo mitskim člancima objavljivanim (nakon Čuljakove smrti!) u primjerice „Ex Yu rock enciklopediji“ iz koje se, doslovce, prepisuje podatak: „Ritual pranja kose u WC školjci“. Zanimljivo je da je Ivica Čuljak imao ritual pranja kose (i to u WC školjci!) uz činjenicu da je više od trećine svog, reklo bi se relativno kratkog života, brijao glavu. Druga stvar koju Tučkar navodi je Čuljakovo „neobično služenje zatvorske kazne“. Tu Čuljak niti je imao utjecaj, niti je mogao utjecati na dodijeljenu kaznu od dvanaest godina obaveznog liječenja u psihijatrijskoj bolnici Ivan Barbot – Popovača, radi ubojstva u nedokazanoj samoobrani, iz koje je, na veliko Tučkarovo zaprepaštenje pacijent imao povremeno pravo izlazaka na vikende u svrhu dodatne socijalizacije po zaslugama u suradnji liječenja, odnosno na osnovu dobrog vladanja. Jednako tako, Tučkaru nije jasno da punk niti je „stav“ kako navodi u sad već pomalo smiješnom tekstu, niti je nekakva „energija“. Punk je POKRET, i jasno se zna kad je nastao, gdje i što propagira.
Kad Tučkar kaže da Ivica Čuljak ima „manijakalnu energiju“, na što to točno misli? Na karizmu, ali se nije mogao sjetiti dotične riječi? Tko to zna…I što je to za njega „ekstremizam“ i gdje bi bila njegova granica? Bi li svaki nekonvencionalni pristup umjetničkog izražavanja po Tučkaru bio ekstremizam? Npr. Charles Bukowski, kada je riječ o književnosti, Lucian Freud u slikarstvu ili Marina Abramović kada je performans u pitanju. Zna li on da su članove benda Sex Pistols, kao jednog od začetnika punka, proganjali zbog takozvanog «ekstremizma» ne znajući da je to bend koji je troakordnim ritmom promijenio čitavu glazbenu industriju i integrirao prekretnicu na već dosadan i isforsirani rock? Za Tučkara su mnogi, čini se, bendovi kultni, ali ne i Satan Panonski. Jer o Satanu Panonskom, izgleda, nije napisana knjiga Čizme slobode, najprije devedesetih, da bi prije samo nekoliko godina doživjela i svoje drugo, prošireno izdanje. Mladi dramaturg I. Velisavljević uspješno je adaptirao navedeni roman u radio-dramu i 2010. godine, istim djelom, proglašen najboljim autorom do trideset godina. Radio dramu je snimila ekipa Drugog programa Radio Beograda i više je puta reprizirana. Šuška se nešto i o snimanju istoimenog filma, ali to Tučkar ne može znati. Za njega su kultni bendovi The Spoons i Messerschmitt, koji su, ruku na srce, odlični bendovi, ali o njima se ne može snimiti dobar igrani film, niti izvesti radio drama. Za njih kaže kako su više zaslužili da im «mlađa underground ekipa oda počast snimanjem 'tribute to' albuma. Da jesu, valjda bi on već bio i snimljen… Tako, po Tučkaru, ispada – što manje bend pruža (dakle, samo muziku) to je on kultniji. Da li je Tučkar pogledao dokumentarni film Milorada Milinkovića «Satan Panonski»? Vjerojatno nije, a bio je u kinima gotovo svih većih hrvatskih gradova u sklopu DORF festivala. I zanimljivo, snimio ga je srbin, pa nitko nije pričao o nacionalizmu, kao Tučkar, za kojega, očito, neki davno završeni ratovi još uvijek traju.
Nadalje, Tučkar Satana Panonskog naziva «ekshibicionistom sklonom agresiji» zanemarujući da se radi isključivo o mazohizmu, dakle, agresija nije opća, upućena je uvijek prema samome sebi i ne može nikoga drugoga ozlijediti. Izjavu da je «Čuljak više nalikovao na nekog pripadnika "zlatne" mladeži nego na istinskog punkera» teško je komentirati. Ne znam kakav to panker u njegovim očima treba izgledati? Imati Exploited majicu i čizme od 800 kuna?
Pa kaže, Preslušavanje kompilacije jednako je gledanju reklamnog spota starog body buildera Jacka LaLannea u momentu kada ovaj, privezan za nepomičnu masu pliva u mjestu i objašnjava da na ovaj način jača svoje mišiće. Njegovu ljubav spram gledanja starih nabildanih muškaraca kojima još i zna imena, pustit ćemo neokaljanom, jer smo tolerantni ;)
«Naši underground izvođači opako se trude da iz Panonskog izvuku novo čitanje» – kaže Tučkar, kao da je riječ o knjizi a ne CD-u. A knjigu je Ivica Čuljak napisao i objavio 1990. godine, u Beogradu pod nazivom «Mentalni Ranjenik» i to je jedna od knjiga kakvu još dugo nećemo, na žalost, kada je riječ o jedinstvenosti, susresti u pjesničkoj praksi. Čuljak je i slikao ali ostavimo nešto i za sljedeći put objasniti Tučkaru.– «No, to u najboljem slučaju zadržava nivo zanimljive studijske snimke koja nikakve novce, slavu ili priznanja donijeti neće, ali je lijepo da je snimljena» – nastavlja on, još uvijek zapravo ne shvaćajući da se ne radi o «novom čitanju» nego «čitanju za nove generacije». Ne samo to, usuđuje se izjaviti: «Ima nekoliko uistinu očajnih promašaja», bez da argumentira gdje su to «očajnici» promašili ili koje su to njihove neoprostive glazbene pogreške.
I na samome kraju Tučkar se, uspoređujući Satana Panonskog, iskonskog punkera s pjesama M. P. Thompsona, okomio na treći album pod nazivom «Kako je Panker branio Hrvatsku». Jednom su pitali bivšeg predsjednika RH Stipu Mesića, zašto je pjevao «Evo zore, evo dana», dok se u pozadini studija reproducirao video snimak. Odgovorio je nasmiješen, «Jer su to tada svi pjevali». Izgleda jedini nije pjevao ratne pjesme Tučkar. Naime, on ih sada pjeva i vadi iz prašine…

Uredništvo bloga http://www.satanpanonski.blog.hr


Post je objavljen 19.02.2013. u 08:08 sati.