Jutros sam se probudila haklajući Tukca. Jednom, tako sam propustila drugi lauf. Loš tek. Forfarer je najavio loš slalom. Loš ivent za nas. TV-on live. Kostelić je svoje rekao. Ja još nisam sve rekla. Tukac se slaže uz jednu primjedbu; - Govori lepo da te svi razumeju! Qua on išta razumije. Bulji u TV ekran i čudi se komentatorima i njihovom jeziku.
Za govornicu u Saboru izlaze neki čudni ljudi. Govore čudnim jezikom, jezikom koji ja ne razmem. Još gore ne želim razmeti. Dok bujica šupljih rijeći poput mjehurića od sapunice leluja dvoranom i klupama u Saboru bujica nezadovoljnika se valja od kontejnera do kontejnera. Oni govore jezikom preživljavanja. Jedna plastična boca 0,50 kn, deset = pet kuna, vekna kruha za taj dan. Tamo gdje ponestane riječi, tamo gdje nema dovoljno boca za sve, prorade šake. U Splitu kod jednog pretrpanog kontejnera četrdesetogodišnjak je polomio rebra starici od osamdeset godina u utrci tko će prije do povratne ambalaže. Uljudbeni hrvatski jezik: „Pička ti materina“ s titlom; „Pizda ti materina“ sve češće mijenja odomaćeno; „ Fuck you!“.
Vrijeme, vreme, vrime je rušenja jezičkih barijera; - Fuck you!