Marketing
Forgotten story/story to forget.
oh, kako si tmuran tjedan
uspio ispuniti smijehom,
samopouzdanjem
i ludosti..
Nikada nisam ni sanjala
da će se tvoj lik pojaviti iza
ugla i namontirati mi na
lice najširi osmijeh
ikad.
Gužva, dim i ples...
Skrio si se iza starih
poznanika.
A onda smo odlučili da
je vrijeme za nas.
Koliko se dugo
nismo ovako napričali..
Sjećaš li se još?
Suvislo pričaš dragi dječače,
i još me k tome ravno u zjenicu
oka gledaš.
Nikada nisam primijetila koliko
prodoran i iskren pogled imaš.
Tvoje su ruke pristojne
i nestrpljive. Vidjela
sam to kada smo u istom
trenutku dotakli čašu s
vodom.
Rekao si da me želiš.
To nismo smjeli. To nismo
niti učinili.
Ali rekao si nešto
što nisi
trebao.
Rekao si da želiš leći
kraj mene,
primiti me
za ruku i sa mnom
pričati.
Zauvijek.
Nismo se predali..
Ta nismo mi izdajice..
Ozbiljni smo, odrasli
ljudi.
Ujutro me dočekala poruka:
Ti si moje čudo.
Nisam dječače..
Mi smo čudo. A svemir
se sa nama tada
opasno
poigrao.
Zauvijek, kažeš?
Da dječače, ali naš vijek
na žalost-
ne postoji.
Zar ne vidiš?
Post je objavljen 17.02.2013. u 00:06 sati.