Desilo se napokon i to:
Fešta, fiera, kirbaj ili kako se sve ne naziva to kolektivno pijanstvo.
U gradiću radnje slavi se grožđe; žućkasta malvazija izvješena na
čokotu kao jedno od autentičnih čuda prirode, vrši svoje posljednje
biokemijske procese. Završna fotosinteza.
Grožđu u čast služi i ta šećerna vuna što se vrti dimljena na odojčnom
smradu sa susjednog štanda.
Pucajte uglavljenim floberom u krug što se vrti i osvojite plišanog
pokemona...ili možda privjesak «na Thompsona»?
Dan je četvrtak, the nulti, predpremijera.
Sve je tu, ali fešta još nije oficijelno počela. Svima koji mogu prespavati
petak jutro to zazvuči kao prešutna dozvola za štalu. U toj skupini su
školarci, razni lumpen-proletarijat i nezaposleni.
Četvrtak je špica i obično ga poprati neizostavna tučnjava (u zadnjih
par godina sve surovija). Istu tu noć ili najviše noć poslije, zatrudni po
koja naivna šiparica. Istina, sve rjeđe. Možda zaslugom ministarstva
međugeneracijskog razumijevanja.
Pametni znaju čemu služi goldon?
Ponedjeljak je tužan. Odolijevam uz prekobrojni bambus i slušam socio-
loško-ekonomsku tezu koju iznosi prezaposleni škovacin Giordano:
-Da,da...lita unazad bin naša šoldi, zlata...sega vraga na cesti, ma ovo lito vero
nisan naša jedan kurac!
Post je objavljen 14.02.2013. u 20:53 sati.