Marketing
Autogoool...
Autogoool...
Jutros sam se probudila zategnute guze. Da, dobro ste pročitali, zategnute, ne i nategnute. Za svaki slučaj zaobilazim sjemenište i male popovske pubiće, oltar u velikom luku, a da ne govorim koliko sam daleko od koje kakvih posjeta predavanjima i prosvjećivanju ala Simona. Nisam svingerka, lezba, anoreksična, nisam ostavila jezik na oltaru. Jednostavno nisam Simona, Antišina. Ja sam jednostavno žena iz dobro stojeće familije. Familija stoji, a ja idem naprijed. Nisam iz Vodica, otac mi nije poduzetnik, nije ni obučar, nemam kafić „Penkala“, nisam ni mlada ni luda, a ni u rodu mi nije Zvonko Bušić ikona HR terorizma kako neki tvrde. Ali i da je u rodu zašto bi to bila griješka.
Budimo realni, nikakvo povezivanje sa širom i užom familijom ili vodički rečeno obitelji, ne može opravdati bombaško djelovanje ne tako mlade skupine Vodičana.
Mladići su odrasli u duhu koji ova samostalna neovisna država Hrvatska sustavno njeguje dvadesetak godina. Oni su naš proizvod. Domaći. Oni su proizvod politike koja u Istri priznaje Talijanima jezik i dvojezične natpise, a u Vukovaru za Srbe i njihovu želju za dvojezičnošću traže moratorij. Zašto, ZNA SE!
Oni su ti koji misle da im pripadnost većini daje za pravo tlačenja manjine. Da, istina je, Hrvatska je daleko od europskog standarda jednakosti, slobode i bratstva. Miljama te kilometrima smo udaljeni od najbližih tako različitih od nas kako po vjeri, naciji, uvjerenjima, seksualnoj orijentaciji...
Za ove iz Vodica nema opravdanja. Nema olakotnih okolnosti.
Osuda njihovog ponašanja je osuda Hrvatske kakva ne treba biti.
Da mladići žive od rada i turizma, da žive od ljudi kojima je svetinja godišnji odmor na Jadranu, možda bi drugačije razmišljali. Ali za razmišljanje osim glave moraš imati pamet, razvijenu svijest, osjećaj odgovornosti za društvo u cjelini.
Kad odrastaš u sredini u kojoj su ustaše i partizani izjednačeni, gdje udruga „ Hrvatski domobran“ podiže spomenik svojima, gdje vlasnik lokala poteže pištolj - samokres na mene kao gosta jer sam ga upitala zašto mi ne donosi vodu uz kavu, normalno je u ovom nenormalnom vremenu imati bombaše.
Ne bi me čudilo da se ispod nogu bana Jelačića uskoro okupi društvo s majicama: - „Svi smo mi Boško BUha!“- iz Vodica.
Vrijeme, vreme, vrime je za zabiti auto/gol.
Post je objavljen 29.01.2013. u 11:11 sati.