Marketing
Oprašivanje
"Oprašivanje je prenošenje cvjetnog ili peludnog praha s prašnika na stigmu tučka. Oprašivati mogu kukci, čovjek i vjetar. Ono se vrši prenošenjem peluda na vrh tučka, pa od oplođenog cvijeta (tučka) nastaje plod."
Rekla sam sama sebi da se na ovom blogu neću baviti politikom, ali kada već svi imaju pravo na mišljenje i osvrt, dati ću i ja svoje pa kome krivo, kome drago...
Kao prvo moram reći da imam u blizini puno rodtelja 10-godišnjaka pa čak i 15 godišnjaka i nitko nije PROTIV zdravstvenog odgoja, bilježim jednu izjavu skoro 13-gišnjaka Karla koji je rekao kada je vidio da mu dlake ispod pazuha rastu: "A joj, baš me obuzeo ovaj pubertet"....Sjećam se i izjave naše Vite koja me prije 2 godine, kada je imala 8: "A što je to HUBERTET"
Priznajte, današnja djeca su ipak malo drugačija, nego što smo mi bili....
Drugačije su i okolnosti u kojima žive...Sijećam se dok sam bila mala, pješačila sam zajedno s 30 tak klinaca iz moje ulice u školu po 20 tak minuta, igrala sam se ispred ulice dok se nisu upalila svjetla, kada smo išli na plažu uvijek je jedan od roditelja išao s nas 20 tak autobusom da nas čuva (čitaj nadzire), moji roditelji su se družili sa roditeljima mojih prijatelj(ic)a....Danas je neko drugo vrijeme, čujem i vidim da sve više djece u školu dolaze autom, pa i ja sam postala ona grozna gotovanka koja ujutro posjedne J u auto za 5 min udaljenost do vrtića, jer hodajući moramo posjetiti sve parkove, vidjeti svaki kamenčić, a tako nam se žuri...Uz to, roditelje iz vrtića sretnem ispred vrtića, tu i tamo pročakulamo iako za neke ni ne znam kako se zovu....
Kada smo mi bili u osnovnoj školi 80-tih godina na satu prirode i društva, god profesorice Svetić počeli smo učiti o oplodnji... Objašnjena nam je na bazi cvijeta, neki tučak, neki pelud, neki tamo vjetar, ma daj tada je sve bilo dosadno, ali ono zapamtila sam ja za tučak i prašnike...E to je bila baza da nam objasne da djecu ne nose rode, nego da mama ima tučak, a tata pelud pa da nastane cvijet=beba...Eto toliko....
Kao što sam prije rekla, vremena su se promijenila, nemam tinejđera i borim se sa svojim vrtićarem u drugim stvarima, ali onoliko koliko ga vrtić uči nekim životnim prilikama, toliko ga i mi učimo doma i obrnuto. Učenje u vrtiću/školi ne isključuje odgoj u obitelji, kao što ni odgoj u obitelji ne isključuje školski. Poanta je da svaki roditelj to shvati, da pokuša prihvatiti dobre stvari koje je naučio u vrtiću i nadograđivati ih, jednako kao što treba odgajatelje uputiti na ono što dijete uči doma kako bi i odgajatelj to nadogradio...Slijedom naših problema, o kojima (hahaha napokon) ovaj put neću, usvojila sam kooperaciju između teta iz vrtića i nas kao roditelja i to mi daje dobru bazu za daljni J. odgoj...
Zaista ne razumijem roditelje koji kažu da ih oni mogu učiti o spolnosti doma pa da ne moraju slušati taj predmet u školi....Pa mogu ih učiti i matematiku 1. razreda osnovne....Ta zbrajat znaju....Znaju čak i množiti pa zašto ne bi djete ispisali u 1. osnovne s matematike jer ipak mogu sve to napraviti doma....Tek onda kada se dođe do jednadžbi (uhhh, tko se toga još sijeća), onda djecu mogu upisati na matematiku....
Dajte djeci pravo na informaciju, a VAŠA JE ODGOVORNOST, da- odgovornost!, što ćete dalje s tom informacijom!
Post je objavljen 16.01.2013. u 10:00 sati.