Djevojka je imala sasvim neobične navlake na trapericama. Bile su privezane ispod koljena i sasvim prekrivale cipele, šireći se tako da su hlačama davale kroj trapeza i privlačile začuđene poglede rijetkih popodnevnih prolaznika koji su se od ledenog siječanjskog sumraka žurno sklanjali u krčme ili hitali do automobila preko jedinog trga provincijskog gradića. Sjajna crna umjetna koža bila je usto preširoka i presavijala se u ružne nabore tako da su djevojčine noge na trenutke nalikovale kopitima. Ili, ne, pomislio je, neobično oduševljen otkrićem, noge su joj bile nalik dvjema ručicama automobilskog mjenjača! Slušao je kako mu brodolomničkim glasom punim usrdnosti obrazlaže svoje nevolje. Slučajnom prolazniku koji se, i sam odjeven u odrpanu kućnu trenirku, spremno zaustavio na putu od kioska do automobila, držeći četiri kutije cigareta u jednoj ruci i obarajući pogled u tišini slušao. Na trenutak je pomislio kako je neobično što se mladić koji je bio s njom zaustavio s druge strane trga, ne prilazeći, računajući valjda kako je učinak djevojčinog šarma veći ukoliko se on sam drži podalje. A možda je samo bio izrazito stidljiv ili nije govorio jezik.