Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/davorovenovosti

Marketing

Božić u Svetoj Zemlji Božić u Svetoj Zemlji

I taj dan je došao! Poslije više od tri mjeseca u Njegovoj zemlji imao sam veliku milost biti u Betlehemu. Ovaj prosinac protekao je više nego intenzivno, Došašće je svakako drukčije nego kod nas u domovini, primjerice ceste su okićene polovicom prosinca za Hanuku, no naravno ne i za Božić. Bilo je potrebno se svakako naviknuti da nema naših adventskih pjesama, pa tako ni Božićnih na misi. Svakako imamo bogatu tradiciju Božićnih pjesama.

Kako se je vrijeme Božića sve više i više bližilo, sve me je više obuzimala misao da ću biti u Betlehemu za Božić, pa mislio sam si, tko to ne bi poželio! Iako nije hladno, nema snijega, nema okićenih trgova oko mene, idem u Betlehem! Puno ljudi bi sve to mijenjali sve to samo da budu u Davidovu gradu za Božić. Par dana prije Božića svi smo se zaputili u špilju rođenja kako bi se u miru, sami. Moram priznati da mi je taj doživljaj kao i svaki nadolazeći bio doista poput nekog drugog svijeta, nešto doista posebno. Zapravo teško je to uopće opisati. U Betlehem smo stigli nešto poslije 12 sati na Badnjak. Skoro cijelo popodne program je bio ispunjen dočekom jeruzalemskog patrijarha, slavljenjem liturgije časova, te navečer večera sa palestinskim predsjednikom Mahmoudom Abbasom koji tradicionalno dolazi na Badnjak kod franjevaca na večeru. To je tradicija koju je započeo još Yasser Arafat. Toliko osiguranja dosada još nisam nikada vidio. Boje se za sigurnost palestinskog predsjednika jer postoji velika opasnost atentata od strane Hamasa, koji ne preferiraju bilo koga koji popušta pred zahtjevima Zapada. Sam ulazak u crkvu bio je ponešto otežan zbog navedenog osiguranja koje je postavilo šest kontrolnih točaka za pregled vjernika koji su ulazili u crkve sv. Katarine, gdje se je slavila polnoćka. Na samom ulazu susreo sam hrvatsku veleposlanicu u Izraelu, s kojom smo se mi hrvatski franjevci, prethodno susreli u Jeruzalemu, te u Tel Avivu. S njome je također stiglo desetak Hrvata koji su u posjetu Izraelu. Naravno da je to uvijek doživljaj, vidjeti „svoje“, ovdje, tako daleko od domovine. U 23.15 svečano je počela liturgija službe čitanja na kojoj sam prisustvovao. Nešto prije ponoći uočih dvojicu svećenika i fra Fernanda koji me je još prethodno pozvao da sudjelujem kada hoću na misi u spilji rođenja. Još prije nego što sam stigao u Betlehem samu polnoćku u spilji rođenja nisam ni planirao zbog ostalih obaveza koje su me zatekle. No, kada sam ih vidio kako prolaze, nevjerojatna želja me je obuzela da prisustvujem dolje, gdje se je upravo Isusovo rođenje odvijalo, te sam se jednostavno ustao i pošao za njima. Došao sam upravo u zadnji čas jer se je ulaz za kriptu upravo zaključavao. I eto, stigoh nešto prije ponoći u spilju rođenja! To je uistinu uopće teško zamisliti jer rijetki su imali tu privilegiju! Misa je bila na arapskom, no neke odgovore na misi sam već znao, kao i neke pjesme i Oče naš. No prije svega i iznad svega u trenutku kada je misa počela obuzeo me je taj osjećaj blizine mjesta rođenja. Božić uistinu poseban i neopisiv. Zapravo siguran sam da se taj osjećaj ne može opisati i da čovjek jednostavno mora biti dolje da bi shvatio veličinu Boga koji dolazi u djetešcu. Misterij koji čovjek ne može shvatiti. I eto u trenutku kada je odjeknula „Slava Bogu na visini“, kao da su doista opet, poslije 2010 godina bile prisutne nebrojene čete anđela i sve je odjekivalo izvanrednim mirom i radošću. Čovjek uistinu vidi u tome trenutku svoju neznatnost i veličinu Božju, jednostavno može samo početi slaviti i hvaliti Boga i prepustiti se Njegovoj milosti. Milosti koja je dana svima nama ljudima, koju često ne vidimo, dok ne postane toliko vidljiva da je jednostavno možeš „opipati“. Poslije polnoćke mise su se izmjenjivale tokom cijele noći i dana, te smo mi franjevci imali različite službe u navedeno vrijeme. Na kraju stigosmo u Jeruzalem navečer, poprilično iscrpljeni, no sa nevjerojatnom radošću po kojoj čak i tjelesni umor nestaje. Čovjek jednostavno mora otvoriti svoje srce i dozvoliti da se svakodnevno u njegovom srcu odvija Božić!

Fra Sandro Tomašević ( sandro.tomasevic@ofm.hr)

Post je objavljen 27.12.2012. u 16:09 sati.