Pregled posta

UZALUDNA NOĆ

(20.12.1992.)

zaboravljam na suze u vrtlogu dima
imun na sve pa čak i na tvoje dodire
čudim se kakvih sve faca tu ima
i novi val gorčine u mene prodire

čas kao da me želiš a čas kao da me nema
a i meni je svejedno pa čemu onda trud
ne želim biti svjedok tog raspada sistema
dječaci su pijani a djevojčice zovu na blud

premalo te poznajem da bih ti čitao misli
misliš da znaš sve o meni, a to ne znam ni ja
kažeš da sam poseban, ali zar to nismo svi
možda je tek moja tamna strana malo tamnija

stidljivo pokazuješ da nešto kriješ od svijeta
i daješ mi nadu da bih mogao doći do toga
a između nas je toliko izgubljenih ljeta
dok si se rodila ja već sam znao da nema boga

gubiš se u nesmotrenoj masi koja te skriva
i vraćaš mi se kao da samo sam tebe čekao
čas ludo plešeš a onda kao da i nisi živa
ljuteći se na svaku šalu koju sam izrekao

sve je prazno u prenatrpanoj masi maloljetnika
čak mi se ni ne pije, pa što onda radim ovdje
a da me nema već bi pronašla drugog gubitnika
čiji je cilj samo da te u neki mračni kut odvede

probijam se kroz masu želeći pobjeći od svega
misliš da je to zbog tebe ali opet si u zabludi
miris svježeg zraka ima snagu nadolazećeg snijega
bježim s njim u san iz kojeg nek me nitko ne budi