Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/retinopatija-pigmentoza

Marketing

Vrijeme, novac, profit, kapitalizam...

Kada biste promatrali samo naslov ovog članka, sigurno biste, barem nakratko, pomislili da on nema nikakve veze s temom ovog bloga. Ali, ako ste pročitali prethodna dva članka na ovom blogu, shvatili biste da samo želim zaokružiti jednu cjelinu.

Vrijeme i vrijednost trenutka

Tvrdnja da je vrijeme novac, gotovo je zadobila status životne filozofije mnogih naših suvremenika. Može li se uopće danas govoriti o usporenosti ili polaganosti u društvu u kojem prevladava imperativ profita i nezasitne potrošnje?

Ideja da se uvijek čini više, da se posjeduje više ili da se postane još važniji u društvu, progoni čovjeka kao unutarnji neprijatelj. Čovjek stoji pred ritmom vremena nemoćan da bi ga zaustavio ili obuhvatio. Mudrost je prepoznati vrijednost trenutka.

Suvremeni ritam života ne dopušta nam istinski doživjeti značenje svakidašnjice, radovati se trenutku, vidjeti onkraj vidljivog i materijalnog.

Kada se okrenemo unatrag i pokušamo se prisjetiti prošlosti, ne prisjećamo se kako su istekli sati, dani, godine... već nam se u sjećanje vraćaju neiskorištene prilike, izgubljene šanse, voljene osobe, najvažniji životni događaji kao što je rođenje djeteta ili, nakon duge odsutnosti, susred s prijateljem.

Moglo bi se reći da su ljudi danas bogati stvarima, ali siromašni vremenom. Gotovo da svi, u torbi ili džepu, imamo neku vrstu kronometra koji nas upozorava da smo robovi vremena.

Morali bismo maknuti iz svog života tisuću beskorisnih radnji koje ga ispunjavaju. Od sati provedenih pred različitim medijskim ekranima, od tolikih poslova koji služe samo za povećanje profita, popodneva i nedjelja provedenih u shopping centrima kako bismo ''ubili vrijeme''. Takav stil života uništava i čini današnjeg čovjeka zarobljenikom životnog ritma. Zato je važno jasno definirati prioritete i ostaviti prostor iznenađenju, događajima koji nas čine živima i vraćaju u život.

Čovjek kao da nije sposoban za unutarnju tišinu. Iako ne postoje magične formule koje bi vrijedile za sve, postoji način kako usporiti svoj životni ritam. Pokušajmo se pomiriti s tišinom. To je dobar način vraćanja unutarnjeg mira. Njegovanje molitve ili meditacije vraća vedrinu, mir, strpljivost i tišinu. To su najučinkovitija sredstva kako se oduprijeti ubitačnom životnom ritmu.

Prije nego bude kasno, vratimo barem dijelom ono što je izgubljeno. Usporimo. U protivnom, otići ćemo od sebe, a nikamo nećemo stići.

Trenutak dobrote i ljudskosti

Čini se da danas, više nego ikada prije, živimo u svijetu u kojemu svi gledaju samo svoj interes i svoju korist. Kapitalizam i tržišna ekonomija iz dana u dan tjeraju nas u novu borbu za opstanak – borbu u kojoj gotovo da nema mjesta za brigu o drugima i njihovim potrebama. Nažalost, kao i uvijek i svugdje, najviše stradaju obični – mali ljudi.

Fascinantno zvuči događaj opisan u jednoj knjizi...

Jednom kada sam bio tinejdžer, moj otac i ja stajali smo u redu za ulaznice u cirkus. Konačno je nakon dugog čekanja ispred nas ostala samo jedna obitelj, koja me se vrlo dojmila. Bilo je osmero djece i vjerojatno su sva bila mlađa od 12 godina. Bilo je očigledno da nisu baš bogati. Njihova odjeća nije bila skupocjena, ali je bila čista. Djeca su bila dobro odgojena. Stajala su u parovima iza roditelja držeći se za ruke. Uzbuđeno su brbljali o klaunima, slonovima i drugim učesnicima cirkusa koje će tu večer vidjeti. Iz njihovog ponašanja jasno se dalo naslutiti da nikada prije nisu bili u cirkusu. Ovo je trebao biti vrhunac njihovih mladih života.

Otac i majka ponosno su stajali ispred njih. Majka je držala oca za ruku gledajući ga i kao da govori: ''ti si moj vitez na bijelom konju''. On se smješkao i ponosno šepurio gledajući kao da odgovara: ''pa naravno da jesam!''.

Prodavačica je upitala oca:
- Koliko ulaznica trebate? –
Ponosno je odgovorio:
- Dajte mi molim vas osam dječjih i dvije ulaznice za odrasle tako da mogu odvesti svoju obitelj u cirkus. –
Prodavačica je kazala cijenu. Čovjek nije imao dovoljno novca. Kako bi se sada mogao okrenuti i reći svojoj djeci da nema dovoljno novca za ulaznice u cirkus?

Primjetivši što se događa, moj otac je zavukao ruku u džep, izvukao novčanicu od 20 dolara i bacio je na pod. Zatim se sagnuo, pokupio novčanicu, lupnuo muškarca po ramenu i rekao:
- Oprostite gospodine, ovo vam je ispalo iz džepa. -

Čovjek je znao što se događa. On nije tražio milostinju, ali je svakako cijenio pomoć u očajnoj, srcu bolnoj i neugodnoj situaciji. Pogledao je mog oca u oči, uhvatio ga za ruke čvrsto stežući novčanicu od 20 dolara, dok mu se suza kotrljala niz obraz, drhtavim je usnama odgovorio:
- Hvala vam. Hvala vam, gospodine. Ovo doista mnogo znači i meni i mojoj obitelji.

Moj otac i ja vratili smo se do auta i odvezli kući. Te večeri nismo otišli u cirkus, ali tamo nismo bili uzalud.


Možemo li mi, unatoč svemu, načiniti malu razliku u ovome svijetu? Razliku koja će za nekoga, u određenom trenutku, biti od presudnog značaja.

Dijelovi ovog članka uzeti su iz emisije ''Duhovna misao'' koja se svakodnevno emitira na Hrvatskom Radiju

Post je objavljen 08.12.2012. u 21:11 sati.