POZNATI NOVINAR PROMOVIRAO NOVU KNJIGU »PUTOVATI KROZ VRIJEME? ZAŠTO NE!«
KREŠIMIR MIŠAK
Tko se redovito izlaže nepoznatom, živjet će »dulje«
Korisno je znati kako vremenom do određene mjere zaista možemo upravljati. Ono se ne mora ubrzavati kako postajemo stariji.Vrijeme je moguće produljiti i iznutra
Jelena SEDLAK
Vjeruješ li ti u NLO-e ili ne? Ne, ali kaj ja mogu kad oni stalno lete, prepričao nam je anegdotu s jednim od svojih sugovornika u kultnoj emisiji »Na rubu znanosti« novinar Krešimir Mišak. No, da su unatoč skepsi i nevjerici neke stvari ipak moguće i postoje, dokazivao je Mišak na promociji svoje knjige »Putovati kroz vrijeme? Zašto ne!« u knjižnici Halubajska zora u Marinićima. Autor i druge vrlo gledane emisije »Djeca sunca« samouvjereno i kompetentno otvorio je toliko rubnih tema da ih se mogao tek dotaknuti, a o glavnoj, putovanju kroz vrijeme, progovoriti jednostavnim, razumljivim i svima prihvatljivim jezikom o tome kako je možda i nemoguće, ali mnogi to na neki način već čine.
– Nitko o vremenu apsolutno ništa ne zna. Satovi zapravo uopće ne mjere vrijeme. Sadašnjost nije ništa više od treptaja oka kroz koji prolazi budućnost da bi postala prošlošću. Mnogi koji su proživjeli iskustva bliska smrti sve su vidjeli istovremeno, cijelu svoju prošlost kao da se događa sada i to se dosta dobro uklapa u fizikalne formule, govori Mišak i dodaje kako je putovanje kroz vrijeme klasična znanstveno-fantastična tema još od 1895., kad je H. G. Welles objavio roman »Vremenski stroj«.
Teorijski moguće
Zbog svih logičkih paradoksa koje putovanje kroz vrijeme u sebi nosi, ono se čini potpuno nemogućim, barem s motrišta zdravog razuma. No, fizika je odavno zašla u područja u kojima je ponekad potrebno isključiti zdrav razum. Prema poznatim zakonima fizike, putovanje kroz vrijeme uopće nije nemoguće, štoviše, svi se slažu da je ono teorijski moguće, ali ga je moguće izvesti tek uz goleme muke. Mišak je u svojoj knjizi naveo brojne pokušaje, pa i uspjehe svjetskih autoriteta, među kojima je i naš Nikola Tesla te neizbježni Einstein.
– Od 1905. godine teorija relativnosti Alberta Einsteina pokazala je da vrijeme nije apsolutno. Što se brže krećemo kroz prostor, to se brže krećemo i kroz vrijeme. Dakle, velike brzine omogućavaju putovanje u budućnost. Sergej Advejev je astronaut koji je proveo dvije godine u svemirskoj stanici »Mir«. Putujući u njoj 17.500 milja na sat, otputovao je u budućnost udaljenu pedesetinku sekunde i postao osoba koja je najdalje putovala kroz vrijeme, govori Mišak, navodeći i druge načine kako bi se moglo »skočiti« u budućnost.
– Gravitacija usporava vrijeme. Satovi idu brže u potkrovlju nego u podrumu, koji je bliži središtu Zemlje i time dublje u gravitacijskom polju. Satovi idu brže u svemiru nego na Zemlji. Ovaj efekt je sićušan do beznačajnosti, no za vremeplovce ipak važan. Gravitacija crne rupe toliko je jaka da se prostor i vrijeme savijaju u sebe. To znači da bi se astronaut, koji bi mogao doći do crne rupe i vratiti se natrag neozlijeđen, našao nezamislivo daleko u budućnosti.
Naša je svijest prvi nam znani vremeplovac do sada. Nema nikakve sumnje da je povremeno, ako ne i često, putovala u prošlost i budućnost. Ali, kakva je priroda tog putovanja kroz vrijeme i što nam ono govori o prirodi svijeta oko nas, to su već malo teža pitanja. Neosporno se svi slažu oko toga da vrijeme nije tako čvrsto kakvim se čini, moguće ga je ubrzavati, skraćivati, pa i putovati kroz njega amo-tamo. I možda je čak točnije reći da vrijeme putuje kroz nas, a ne mi kroz vrijeme. Mi smo zapravo taj projektor koji vrti film vremena unaprijed i unatrag te ga može i zaustaviti na nekom željenom dijelu.
Dijete od deset godina jednu godinu doživljava kao jednu desetinu svog čitavog života – muškarac u dobi od pedeset godina doživljava je kao jednu pedesetinu svog života, pr
Iluzija
Einstein je čak i pronašao utjehu u svom revolucionarnom poimanju vremena i kada je 1955. godine preminuo njegov dugogodišnji prijatelj Michele Besso, napisao je u pismu njegovoj obitelji: »Napustio je ovaj neobičan svijet malo prije mene. To ništa ne znači. Ljudi poput nas koji vjeruju u fiziku znaju da je razlika između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti samo tvrdoglavo prisutna iluzija«.
Izbrisana znanja
Biblioteka »Obelisk«, čiji je urednik također Krešimir Mišak, bavi se graničnim područjima ljudskog znanja, a sve na granici mentalne koncepcije koja smatra da današnja znanja i mnoge široko prihvaćene stvari uopće nisu takve kakvima ih se predstavlja. Problem je u izbrisanim dijelovima znanja ljudske povijesti, govori Mišak pa spominje neke od naslova knjiga biblioteke »Obelisk«. Skinite naočale i pogledajte, jedna je od tema kojima se bavi ova biblioteka, razrađujući učinke helioterapije, moć svijesti da vidi stvari na udaljenim prostorima, nevidljivi svemir, parapsihološki ratovi, krugovi u žitu, solarna joga... Sve su te teme naizgled nepovezane, ali negdje imaju neku zajedničku poveznicu o kojoj mi malo ili ništa ne znamo, jer sve su to pitanja svijesti i prirode stvarnosti.
i čemu čitav život očito zadržava konstantnu duljinu, smatra američki psiholog William James i dodaje kako je prividna duljina intervala u određenom razdoblju čovjekova života proporcionalna ukupnoj duljini samog života.
No, postoje i biološke teorije. Jedna od njih glasi da je ubrzavanje vremena povezano s postupnim usporavanjem našeg metabolizma. Djeca proživljavaju više vremena jednostavno zato što se brže kreću kroz vrijeme, ona brže dišu, srca im brže kucaju, njihova krv teče brže i njihovi tjelesni satovi pokrivaju više vremena u razmaku od 24 sata, nego tjelesni satovi odraslih.
Postoji i teorija »tjelesne temperature«. Eksperimentima je dokazano da podizanje tjelesne temperature osobe može usporiti njezinu percepciju vremena i do 20 posto. Spomenimo kako djeca imaju višu tjelesnu temperaturu od odraslih, što znači da je njima vrijeme »produženo«. Na sličan način, naša tjelesna temperatura postupno se snižava kako postajemo stariji, što može objasniti postupno »stezanje« vremena.
Svijet djece je »rastegnut«
– Steve Taylor pak smatra da je ubrzavanje vremena koje doživljavamo povezano s našom percepcijom okolnog svijeta i vlastitih iskustava te s tim kako se ta percepcija mijenja dok starimo, kaže Mišak i dodaje kako se čini da je brzina vremena uvelike određena količinom podataka koje naši umovi upijaju i obrađuju: što je više podataka, vrijeme prolazi sporije. Ako je zaista tako, možda dio razloga zašto djeci vrijeme prolazi tako sporo leži u golemoj količini percipiranih podataka koje upijaju iz okolnog svijeta. Čini se da djeca u najranijoj dobi žive u potpuno drugačijem svijetu od odraslih, svijetu koji je mnogo intenzivniji, stvarniji, fascinantniji i ljepši. Svi ti podaci djeci rastežu vrijeme. Postajući odraslim ljudima počinjemo se »isključivati«, primati manje podataka, pa nam vrijeme prolazi brže.
Pozitivna strana svega ovoga glasi: ako znamo zašto se vrijeme ubrzava kako postajemo stariji, tada u vezi s tim više nismo nemoćni. S obzirom na to da je razlog ubrzavanja vremena posvemašnja poznatost svijeta, možemo se potruditi da se izložimo što većoj količini novoga, novim izazovima, situacijama, informacijama, idejama, hobijima i vještinama. Nove i nepoznate stvari rastežu vrijeme. Ako se redovito izlažemo nepoznatom, možemo doživjeti više vremena i tako efektivno živjeti »dulje«. Drugi način na koji možemo usporiti vrijeme zahtijeva svjestan napor da budemo pozorni na svoja iskustva, da zapažamo sitnice oko nas kao da ih nikada prije nismo vidjeli. U tom slučaju ćemo biti manje pogođeni zakonom psihološkog »zgušnjavanja« vremena od drugih.
Drugim riječima, posebno na kraju još jedne kalendarske godine, korisno je znati kako vremenom do određene mjere zaista možemo upravljati. Ono se ne mora ubrzavati kako postajemo stariji. Vrijeme je moguće produljiti i iznutra, mijenjanjem načina na koji doživljavamo svakodnevnu stvarnost. Možemo živjeti duže ne samo u kategoriji godina, nego i u kategorijama ispunjenosti doživljaja, kazuje Mišak, zaključujući kako samo vrijeme i nije više od doživljaja.
http://www.novilist.hr/
-------------
lp, boro
http://budan.blog.hr/
Post je objavljen 05.12.2012. u 08:09 sati.