"Najveća sreća od svega je sreća, da sebe formirate." (Douglas MacArthur)
Proteklu godinu zapostavila sam gotove sve aktivnosti koje me ispunjavaju i čine mi život ugodnim.Svu svoju pozornost i energiju usmjerila sam na reanimaciju našeg odnosa.Tek kada sam prošli mjesec stigla do točke loma shvatila sam koliko sam pogriješila.Ponovno sam izgubila sebe u nastojanju da budem "mi" u vezi koja bi me trebala učiniti sretnom.Kažu da je svatko kovač svoje sreće i zato je nepravedno stavljati toliku odgovornost u ruke drugog čovjeka.To je zapravo nespremnost prihvatiti odgovornost za svoju sreću u životu i za svoj život.Osjetila sam kako mi protekli mjeseci borbe dobivaju sasvim novo značenje. U tom novonastaloj spoznaji pronašlo se mjesta za prihvaćanje,opraštanje,otpuštanje i novi početak sa samom sobom.
Jutros sam napokon između dvije kave natjerala samu sebe da u seriji od šest ponavljanja odradim Suryu Namaskar. Ležeći zapuhana na prostirki s ubrzanim otkucajima srca i laganim crvenilom po licu i prsnom košu duboko sam udisala svježi jutarnji zrak koji se nečujno prikradao kroz otvoren prozor.Kad se energija ravnomjerno rasporedila po tijelu ispunjavajući me osjećajem zadovoljstva donijela sam u sebi odluku da ću od svaki dan učiniti nešto lijepo i dobro za sebe.
Dan po dan reanimirat ću svoj život dok se se ne sjetim onog što sam u svim tim melankolično -depresivnim raspoloženjima posve zaboravila,kak sam si zapravo super !Pozdrav suncu unutar mene !
Pozdravite Sunce !
Post je objavljen 26.11.2012. u 16:47 sati.