Marketing
TAJNO PRAĆENJE LEPTIRA
Tiho se tapkam ovih dana,
nečujno se pratim i prikradam.
La Mariposa.
Da se ne bih kukavno preplašila
vlastite pronicljivosti,
da se ne bih olako sebi pronašla i shvatila,
zbog svih Sedam dugih godina odvojenosti,
negdašnje bliskosti,
tajnog znaka privrženosti na bebinim leđima,
prosute nježnosti kutovima usana,
i onog starog panja u šumi
na kojem prizivam svoje duhove.
Poput plahog leptira,
naprije se pratim, kao sjenka,
a zatim se, bez najave,
iznenađena,
pojavim pred sobom,
kao vuk, s pola lica,
i onim, trećim,
zlatnim okom iza drveta.
Kao utvara,
prije nego udijelim si sva moguća
obećanja i priznanja,
pisanjem razrijeđujem si
krv,
prepoznavajuć' se
u škripavoj kori stabla,
u maglenim krošnjama,
neutješnim jutrima,
malo vidljiva, malo nevidljiva,
odskočim, skrijem se, bježim,
zastanem, zastenjem,
pa ganuto plačem iz udivljenja,
nad životom uprkos,
svoj veličanstvenosti bitke
u prvim redovima,
slomljeno ko domovina.
Dopjevavam svoje pjesme,
skupe mantre,
poput krepke juhe nakon smrzotina,
jedem korijenje snova,
sakupljam kosti oko rijeke,
isušujem drugu stranu obraza,
ulogorujem se prije zime
na vrlo nepristupačnom mjestu,
utopljena vučjim krznom,
zaražena hrabrošću,
čineć sve da budem
spremna za
sve najstudenije studeni.
Al znam da negdje ću ostaviti tragove.
Negdje ću se već otkriti.
Barem kad ušuška se snijeg poljima,
kad sve smiri se, utihne i zaspi,
da ću se razaznavati i u gomili pogrešnih stopa,
da ću se pronaći i u lisičjem brlogu,
i da ću najžarkije grliti i prizivati
uvijek one koji
najmanje zavređuju
sav moj ponos
tugu moju
i moj strah.
Post je objavljen 25.11.2012. u 20:54 sati.